Dok ste tražili novi posao, ili provjeravali meni u menzi možda ste na stranici SC-a naišli na obavijest o dodjeli nagrada za najbolju pjesmu. Odlučili smo otkriti tko se nalazi iza nagrađenih stihova. Predstavljamo vam Ivu Ljubičić, pobjednicu natječaja „Pošalji svoju pjesmu“.
Iva nam je sebe predstavila kao „nesuđenu stjuardesu koja se ipak odlučila istražiti čari studentskog života. Ironično je to što studiram sociologiju, a kroz srednju školu satove tog predmeta najčešće sam provodila uz kavu i nezaboravne partije remi-a. Trebala sam biti na putu prema diplomi managerice u nekom drugom gradu, ali tamo, baš zadnji dan upisa, upalila mi se lampica, pa odlučim pružiti priliku studiranju u Splitu.
Dok otkriva čari društvenih znanosti, svoj spas od učenja i knjige pronašla je u pisanju. Otkrila nam je da je pisana riječ odmalena njena ljubav.“Već u osnovnoj školi napisala sam igrokaz. To je bilo vrijeme u kojem su sve frizerke morale znati za Bibericu, a sobe djevojčica bile su oblijepljene posterima nasmijanog dječaka sašiškama preko jedne strane čela. Pripremala se božićna priredba i odlučila sam osmisliti igrokaz s 28 likova, tako da svi moji prijatelji iz razreda mogu sudjelovati. Trajala je čak dva sata, a osim teksta osmislila sam plesne točke. Eto, to je priča o mom prvom umjetničkom djelu, „Kako je JustinBieber ukrao Božić“. Nikad nisam pratila trendove, imam svoj đir ha ha.“
Ta mala djevojčica je narasla,ali prva ljubav se ne zaboravlja. „Pisala sam i kroz srednju školu, ali nikad nisam imala hrabrosti objaviti nešto. Nikad do sad. Naišla sam na natječaj i odlučila poslati pjesmu. Onako, iz znatiželje što će se dalje dogoditi. Nikako se nisam nadala da će moja pjesma pobijediti. Dobila sam poruku da je moje djelo nagrađeno, ali uopće nisam bila svjesna da sam ja jedina nagrađena. Da sam ja pobjednica.“ Nagrada je bila knjiga po izboru pobjednika. Iva je odlučila svoju kolekciju knjiga upotpuniti Posljednjim predavanjem RandijaPauscha.
Iva je prava umjetnička duša, ne voli puno pričati o sebi, ona želi da njena djela pričaju umjesto nje. „Osim odluke što obući, koji ruž izabrati za dodjelu, morala sam osmisliti govor. Odlučila sam se ovako obratiti publici pjesmicom. Kako neočekivano..“
Otkrila nam je da je osim pjesnikinje i autorica romana. Još uvijek ih čuva samo za sebe, ali nadamo se da će i ta djela ugledati svjetlo dana. Nije nam htjela puno otkriti, tek nekoliko sitnica, da nam zagolica maštu „Napisala sam dva romana, treći je u pripremi. Moja želja je pisati univerzalna djela, koja neće biti samo za žene, klasični ljubavni romani. Jedan roman je moja autobiografija, to mi nije u planu objaviti, ipak su to moje tajne. Taj sam roman pisala za sebe. Inspiraciju za drugi roman, ali i za mnoga druga djela pronalazim na putovanjima. Putovanja me posjete da postoji još mnogo toga neistraženoga. Baš kao što i sama svakoga dana tragam za nečim novim.“
Iva je naizgled sramežljiva, osjetljiva, tiha i mirna. No, kad sjedne na motor, sve se mijenja. „Dok su svi upisivali autoškole zbog puke potrebe za autom kao prijevoznim sredstvom, ja sam odlučila okrenuti ploču. Premda mi roditelji nisu isprva bili oduševljeni mojom odlukom, na kraju su popustili. Vidjeli su da mi motori predstavljaju komadić slobode. Ali i ogromnu dozu odgovornosti. Valjda su shvatili da je brzina ono što izaziva neizmjeran osmijeh na mom licu. Unatoč nezgodama zbog nedostatka pažnje, nema odustajanja. Rane su zarasle, a ljubav ne prolazi.“
Iva je djevojka koja je spojila naizgled nespojivo, koja je pronašla svoje ljubavi. Poručuje svima da ne zaborave svoje snove, da uvijek ostanu djeca u duši. Dok ona u tajnosti stvara nova djela, mi se veselimo novom licu na književnoj sceni, Ivi Ljubičić.