Kad je 1999. izašao demo album naziva “Zašto sarma ne leti?”, ovi su prostori čuli nešto u najmanju ruku čudno, ako ne i morbidno. Nakon par godina izlazi i “pravi” album “100% Prirodno” koji je donio stare pjesme sa “Sarme” i taj poznati zvuk Đubriva u boljoj kvaliteti i podigao bend na novu razinu, a onda – čekanje. Svi ljubitelji groteske, crnog humora i svih ostalih gadarija zamislivih i nezamislivih normalnim ljudskim bićima su morali čekati sedam godina da bi dobili novu poslasticu, novu porciju morbidne zajebancije. I fanovi su napokon dočekali, ovo čudo od albuma nazvan “Krvave Bajke”.
Album “Krvave Bajke” ima dvanaest pjesama koje su me oborile na prvo slušanje. Od tih dvanaest pjesama deset i po su nove, dok su “Budi/Više Voliš Mene” još od vremena “Sarme” spojene u jedan medley, a pjesma “Daj Ribu” je obrada pjesme Rokera s Moravu. Album obiluje raznolikim žanrovima, odnosno vidljiva su eksperimentiranja benda tijekom godina, tako ćete moći čuti od Punk-rocka, Grind Corea, Heavy Metala pa čak i Countryja. Zbog tog improviziranja sam bio prije preslušavanja albuma i malo oprezan, s obzirom da me iskustvo naučilo da takve stvari često ne završe baš dobro te da takvi albumi budu jako naporni za slušanje, no ovdje to nije slučaj. Iako je broj žanrova veći nego na “100% Prirodno” i “Zašto sarma ne leti?”, Đubrivo je sačuvalo svoj zvuk te im ovaj novi masivniji, zreliji zvuk nakon svih tih godina čak i više paše. A i ako znate Koju (frontmena) onda će ovaj novi zvuk bit prirodan s obzirom da je on veliki ljubitelj metala.
E, sad malo manje tehnikalija. Tekstovi su puno bolji nego prije, iako mi niti jedan njihov tekst ne može nadmašiti “Večeru uz Svijeće”. Tekstovi su nekad toliko brutalni da su uz pjesme stavili upozorenje da je tekst samo za hardcore fanove benda i one s jakim želucem, primjer toga je tekst pjesme “Nenadani Abortus” koji ide ovako: “Posvuda okolo krv je prskala tvoja se lubanja cijela smrskala, od udarca crijeva su odletjela u zrak, a mozak se nabio na prometni znak.”
Cijeli album je pun ovakvih ‘životopisnih’ pjesama, a neke su posebice pjevne. Primjer takve pjesme je “Priča se po gradu” čiji će se refren: “Hej, hej, hej ti si gej, gej, gej!” sigurno pjevati po gradovima širem Lijepe Naše. Ta pjesma, koja će se sigurno vrtjeti na radio postajama diljem zemlje, nastala je kao eksperiment benda te je jedina koja, ako ne uzmemo u obzir obradu “Daj Ribu”, odskače svojim zvukom. Osim vjerojatnih budućih radio hitova bend je vjerojatno u pjesmi “Pašteta” izmislio novi seksualni potez. Koji je to? E pa trebate poslušati pjesmu da shvatite, ali će vam biti jasno. Ako ga izvedete, vjerojatno će vaša draga prekinuti s vama no onda ćete znati da ona nije prava za vas.
Na kraju ono što je potrebno jest ocjena albuma. Album je vrhunski, možda i remek djelo hrvatskog punka. Gobac, Hladno Pivo, Let 3 i ekipa duguju jedan duboki naklon Đubrivu jer se ovako kvalitetan album nije čuo nikad u nas. Definitivno hrvatski album godine, dostojan Porina u svim kategorijama, no vjerojatno ga neće dobiti jer su članovi benda, a posebice Koja jednostavno rekli svim izdavačkim kućama i ostatku scene “da odjebu”. U slučaju da ste dijete od 13 godina ovaj album će vam biti još bolji.
“Krvave Bajke”:
1.Krvava Bajka
2.Smršavi
3.Suzo Didova
4.Priča se po Gradu
5.Nenadani Abortus
6.Pašteta
7.Budi/Više Voliš Mene
8.Daj Ribu
9. Čarli
10.Nema ‘ko Te Nije
11.Odlično se Zabavljam
12.Totalno si Luda