Znanstvena fantastika. Netko bi rekao da je njena glavna zadaća stvaranje svakojakih priča u svijetu gdje je tehnika naprednija od one danas, gdje je svijet sastavljen od, u manjku boljih riječi, izmaštanih stvari na temelju znanosti. I to većinom jest tako. Zbog toga Gravitacija nije znanstvena fantastika dok, recimo, Igre gladi jesu. U zadnje vrijeme se čak predlaže promjena imena žanra u spekulativna fantastika (speculative fiction) baš zbog toga što se temelji na znanosti i zbog toga što se nekad izumi znanstvene fantastike pretvore u uređaje koje ćemo svakodnevno koristiti. Kraj vas je nabildani mobitel, na primjer… Međutim, znanstvena fantastika unatoč svojoj plemenitoj misiji ima i jednu veliku manu. Ta mana najviše se vidi u filmovima i, jednom kad ih počnete uočavati, nećete moći prestati. Vidite, SF nekad i krši osnovne zakone svih znanosti kojih se dotakne. Da krenem nabrajati sve zakone koje su prekršeni, članak biste čitali do novog Hobbita, pa donosim samo one najuočljivije (ili najgluplje, ako tako želite).
Putuje li zvuk vakuumom?
Ne. To zna i dijete iz osnovne škole. Filmaši, očito, ne znaju. Probala sam naći neki bezazleniji naslov od Zvjezdanih ratova, ali, Qui-Gon Jinna ti, svih šest filmova su pravo žrtveno janje za ovaj podnaslov. Evo vam, na primjer, nekoliko prvih scena prvog filma. Zvukovi proizvode slijetanja aviona, paljenja raketa ili čega već dok o pucnjevima neću ni govoriti.
Eksplozije u svemiru?!
Odlično one izgledaju. Ma, savršeno. Ali kad se sjetite da u svemiru nema zraka, zapitate se kako. Ovo je opet znanje iz osnovne škole koje filmaši nekako zaobilaze, ali što ćemo tu. Gotovo ne možete gledati SF, a da vas ne bljesne neka veličanstvena eksplozija broda. Međutim, ovdje treba spomenuti šampiona eksplozija u svemiru – Zvjezdane staze. Mislim da svaka epizoda ima bar jednu. Ako nema, to nadoknade u sljedećoj. Ali, zaustavimo se ovdje, jer Zvjezdane staze imaju još jednu grešku koju ću spomenuti kasnije.
Planeti sa samo jednom klimom
Fanovi Zvjezdanih ratova, molim vas oprostite, ali zar je moguće da planeti imaju samo jednu klimu? Na Tatooineu samo pijesak, na Dagobahu samo šuma, Hoth je jedna velika santa leda, a Naboo je Tajland? Ima primjera i drugdje, ali Zvjezdani ratovi su prekršili svaku mjeru. Moja teorija je da je Lucas mislio kako će tvornicama igračaka najlakše biti napraviti kuglu i obojiti je u jednu boju. Ne vjerujete mi? Sljedeći put kad se nađete tamo gdje se prodaju igračke, malo pogledajte Star Wars dio. Naći ćete ih (riječi autorice ne znače nužno da ona provodi vrijeme u prodavaonicama igračaka nalazeći takve kugle. Niti da posjeduje bež kuglu koja bi trebala biti Tatooine).
Mala lekcija o ubrzanju, težini objekta i zaustavljanju
Fizika i ja smo nepoznanica pa napominjem da ovaj podnaslov možda nema veze s onim što ću sad napisati, ali shvatit ćete što želim reći. Ovaj problem izvanredno je predstavljen u sceni Teorije velikog praska kad ekipa raspravlja o tome kako je najveće odstupanje od pravila fizike kad Superman uhvati Louis Lane dok pada sa zgrade. Sheldon tvrdi da se zbog ubrzanja koje je dobila i zbog njene težine Louis trebala prepoloviti kad ju je uhvatio, dok drugi tvrde da joj se Superman prilagodio, a Sheldon tvrdi da za to nije bilo vremena. Sheldon je u pravu. Ovakve fore najviše viđamo u filmovima o superjunacima. Batman hvata svoju trenutnu drugu polovicu, a Spiderman hvata Mary Jane (u svakom smislu te riječi) dok svi ostaju u komadu.
Izvanzemaljci koji izgledaju kao ljudi na Noći vještica. Čak i normalnije.
Drage moje Zvjezdane staze, opet ste mi vi prvaci ovdje. Andorijanci, Klingonci, Bajoranci, Vulkanci i tako dalje, izgledaju poput ljudi s plavom kožom i ticalima ili s grebenima na čelu ili s malo nabranim nosovima ili šiljastim ušima s lošom frizurom. Najsmješniji su Betazoiđani koji se razlikuju od ljudi u potpuno crnim očima. I to je to. Naravno, ima slučajeva kad su to pokušali ispraviti tako što su stvorili vrlo dobre insektoidne izvanzemaljce i one koje žive samo u vodi, ali to ne mijenja činjenicu da si izvanzemaljac ako se samo obojiš u zeleno. Milijardu primjera i ovdje ima i drugdje, ali treba spomenuti da su neki filmaši doskočili ovome koristeći lutke i CGI pa se, prisjećajući se Aliena, može reći da SF-u po ovom pitanju ipak ima spasa. Možda.
Za kraj, jedna zanimljiva činjenica o Armagedonu – NASA ga koristi kao test u kojem se treba uočiti svih 168 odstupanja od zakona fizike. Toliko od mene. Uživajte u eksplozijama u svemiru do sljedeće subote!