Pozdrav cijenjenoj publici. Izašla san iz penzije. Naime, bila san u Imotskom. Na odmoru od faksa (ne faksa ko faksa, nego me strah od miševa na faksu toliko izio da san umalo otišla na kvasinu) i posla koji je, usput rečeno, bio više šćeta nego korist. Vidi ovo: zaradila dvi tisuće osansto svaki misec, a od toga je tribalo platit minimalno tri razbijena pijata i set čaša. Svaki tjedan. Dakle, za klinac mi rad kad san sasula po’ restorana. Šef me trpio zbog dobrih nogu par dana, al sam mu prikipila i ja i teta iz Robota kod koje je kupova novo posuđe. Ništa, kupi prnje. To mi je došlo k’o budali pleska jer san taman prikinila sa splitskin momkom. U tom vrimenu, bia je vječni PMS. Sve me živciralo, a ponajviše Oliver, Toni Cetinski, pokojni Toše, Joksimović i SARS-i. Zašto? Pa jer su se kreveljili po CMC-u nonstop. I uvik nešto đira: O pokojnima i bivšima sve najbolje. Je, kako da nije.
Oliver je piva nešto Ajde, zbogom, nek’ ti je sritno od mene, nikad neću grube riči kazat za tebe, a moje stanje uma je bilo otprilike: Izio si mi pola neurona. Za svaki neuron, od srca ti želin tri dana proljeva. Cetinski je treštio Nek’ te zagrli netko sretniji. Ma, nek’ te zagrli napušena, plava pornodiva. Ili je to čak bila predobra želja? A nije mi sila ni ona Soba za tugu. Tribala mi je soba za vudu lutke. A SARS-i su mi najviše krivi zbog one Lutke. Od nje žene poglupe pa misle da su svi k’o oni njihov bradati lipotan. I tako unedogled. Skužila san da san prišla granicu kad san se uvatila da na SMS Džuboks tipkan: Dajte neku koja pljuje po bivšima. Ako nema takve, dajte nešto od Rozge. I ako to bude onaj Cirkus, nikad vas više neću upalit. Može čak i ona udva utri učetri . Ništa mi nisu odgovorili. Nisu čak ni pustili poruku da procuri na onoj retardiranoj crvenoj traci.
Udarila san tražit pismu u kojoj neko pošteno sere po bivšima. Baš kako triba. Takve nema. Ma mi smo narod Bandićevske filozofije. Točnije: “Ja perem ruke od toga. Neka se pobrinu odgovorne institucije. Neka mu sile nebeske opizde tri kamena na glavu, al’ ja san dobra, poštena i sve opraštam i svemu se nadam i sve vjerujem.” Eto, zato propadamo. Zato smo u dugovima, nesritni i frustrirani. Ovo je trivijalan primjer da hejtanje malo liči. Ako ste licemjerni i više volite bit uzvišeni, uplakani i anoreksični jer ne možete jist od ljubavi, ovo nije članak za vas. Ovo je članak za one koji nisu nimalo uzvišeni, nego pokažu bol i liče je vriskom.
Umisto najlipših želja, u rođendansku poruku napišite nešto poput: Dabogda ti se najgadnija profa zaljubila u tebe i ti joj mora dat jer ne moreš proć predmet. Dabogda ti na roku u devetom misecu crkle sve tri kemijske na prvom pitanju. Dabogda oćelavio i dobio sise prije tridesete. I dabogda na romantičnoj večeri dobiješ juhu koja umisto manistre ima dlake. Dabogda dobio proljev u Imotskom i mora koristit naš javni wc – koji nije u funkciji od Titina doba. I dabogda ti u svatima pivala Maja Žaja, a žena ti bila tako pametna da cili život misli da je X-box ona kutija s raznih vrstama sladoleda iz Lidla.