Važni događaj projekta „Rušimo barijere zajedno!“, okrugli stol na temu „Studenti s invaliditetom i njihove barijere“ održan je 10. prosinca u prostorijama splitske Sveučilišne knjižnice. Gosti okruglog stola bili su doc. dr. sc. Marija Boban, povjerenica za osobe s invaliditetom Pravnog fakulteta u Splitu, Snježana Baldasar, dipl. oecc., povjerenica za osobe s invaliditetom Filozofskog fakulteta u Splitu te Melani Turković, Ivan Bogdanović i Kristijan Šalinović, kao predstavnici osoba s invaliditetom. Okruglom stolu prisustvovali su i Slavko Žaja, dipl. polit., savjetnik za osnovno obrazovanje i znanost Grada Splita i izv. prof. dr. sc. Boris Trogrlić, dekan splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije. Moderatorice događaja bile su Valentina Perišić i Marina Čotić.
Cilj okruglog stola, kao i cijelog projekta „Rušimo barijere zajedno!“ jest izjednačavanje pristupa visokom obrazovanju studentima s invaliditetom preko informiranja, educiranja i senzibiliziranja sveučilišnih nastavnika, stručnog i administrativnog osoblja u rektoratu i na fakultetima o specifičnim potrebama studenata s invaliditetom u sustavu visokog obrazovanja pri Sveučilištu u Splitu te približavanje načina života osoba s invaliditetom javnosti.
Općepoznato je da visoko obrazovanje kao odskočna daska za kvalitetan početak karijere nije jednako dostupno svima. Među skupinama mladih kojima je otežan put ka uspjehu ističu se osobe sa značajnim zdravstvenim teškoćama i invaliditetom. Uz osnovnu tvrdnju da je obrazovanje preduvjet za socijalno uključivanje, iz perspektive osobe kojoj je ono onemogućeno ili otežano, obrazovanje postaje jedan od uzroka socijalne isključenosti. Težnja izjednačavanju mogućnosti svima željnim obrazovanja jedini je ispravan put ka boljoj budućnosti.
Osim osobnih poteškoća s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, život im ne olakšava ni administracija. Ponajprije je dovoljno istaknuti da u Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena definicija osobe s invaliditetom. Država nastoji intervenirati u izjednačavanju prava primjenjujući mjere pozitivne diskriminacije, primjerice uvođenjem sustava zapošljavanja pri kojem poslodavac mora zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom, izravnim upisom na fakultet ili raznim stipendijama. Diskutabilno je koliko ove mjere uistinu pogoduju takvim osobama, budući da mogu djelovati i demotivirajuće u smislu nepoduzimanja aktivnijeg angažmana u kreiranju vlastite budućnosti. Osim toga, mjere povlaštenog načina postupanja zanemaruju razvojne potrebe osoba s invaliditetom i ne pridonose cilju njihova osnaživanja.
Dok je pisac Kristijan Šalinović istaknuo kako se češće susreo s negativnom nego pozitivnom diskriminacijom sustava prema studentima s invaliditetom, Ivan Bogdanović, magistar filozofije i povijesti, uveo nas je u svoju filozofiju prema kojoj nije računao na sustav već na svoje sposobnosti kojima je nastojao i još uvijek nastoji natjerati sustav na pozitivne promjene.
Docentica Boban spomenula je da iako na Sveučilištu u Splitu nije održana ni jedna sjednica o osobama s invaliditetom, postoje individualne mjere na njegovim sastavnicama. Kao primjer je navela Pravni fakultet u Splitu koji pokušajima adaptacije kao što su rampa, spuštanje studentske referade u prizemlje i sl. nastoji olakšati pristup studentima s invaliditetom. Ulaganja za takve adaptacije dolaze iz sredstava fakulteta te je stoga svaka ustanova zasebno odgovorna. Ipak, smatra da je Sveučilištu nužan normativ pristupanja kako se takvi studenti ne bi osjećali „posebno“, već bi trebali biti izjednačeni s ostalim studentima.
Povjerenica za osobe s invaliditetom Filozofskog fakulteta u Splitu Snježana Baldasar navela je otežanu prostornu pristupačnost svog fakulteta na kojem se trenutno obrazuje deset studenata s invaliditetom. Od brojnih lokacija na kojima se održava nastava na Filozofskom fakultetu, jedino je Klerikat prilagođen za teško pokretljive osobe.
Kako bi se prisutnima i široj javnosti približio svakodnevni život i aktivnosti osoba s invaliditetom, gosti okruglog stola prikazali su neke svoje interese i kroz njih oslikali svoj način života. Uspješna hrvatska reprezentativka na međunarodnim natjecanjima gluhih u curlingu Melani Turković, koja je ujedno i studentica Visoke škole za sportski menadžment „Aspira“, istaknula je kako je za nju putovanje u sklopu sportskih natjecanja, druženje i kulturno uzdizanje preko udruga gluhih osoba koje uključuje i čujuće osobe, srušilo barijere te da za nju one ne postoje u svakodnevnom životu. Kristijan Šalinović je pohvalio Gradsku knjižnicu Marka Marulića kao ustanovu koja je dobro prilagođena invalidima te istaknuo promocije knjiga (među kojima se nada da će jednog dana biti i njegova) i izložbe koje se odvijaju u tim prostorima kao omiljeno mjesto za provođenje slobodnog vremena. Ivan Bogdanović navodi nedovoljno praćenje kulturnih dostignuća osoba s invaliditetom na splitskoj sceni. Ne postoje projekcije filmova s naracijom za slijepe, a gotovo da i nema gostovanja kazališnih i plesnih skupina koje uključuju osobe s invaliditetom. Ističe i da Hrvatsko narodno kazalište u Splitu nije pristupačno za osobe s invaliditetom.
Što se tiče putovanja osoba s invaliditetom, Ivan nam objašnjava da iako voli putovati i nastoji to činiti što češće, mora uložiti puno više vremena i truda u organizaciju, a i snalaženje u novom prostoru je poprilično otežano. Za Melani u putovanjima nema prepreka, radi sporta često putuje u većim skupinama te je na međunarodnim aerodromima gluhim osobama olakšan pristup. Kristijan navodi ograničenja u kretanju u svim segmentima putovanja radi kojih smatra da nedovoljno odlazi na putovanja. Iz njihovih riječi je jasno da ih ne možemo promatrati kao osobe s istim problemom, s istim ograničenjem ili s istim zahtjevima. Svakoj od osoba s invaliditetom nužan je individualan pristup i regulativa koja mu pruža mogućnosti osobe bez invaliditeta. Problem koji je kompleksan, no ne i nerješiv. Nesuradnja institucija i neusmjerenost na problem rezultira i u primjeru da britanski turisti s invaliditetom zaobilaze Hrvatsku unatoč svoj njenoj atraktivnosti.
Unatoč činjenici da povjerenici za osobe s invaliditetom uglavnom djeluju uspješno na svojim fakultetima, osnivanje jedinstvenog Ureda za studente s invaliditetom je neophodno. Studenti s invaliditetom iz Splita i regije često odabiru Zagreb kao mjesto studiranja radi raznih motiva, ali jedan od njih je i nedovoljna informiranost o pristupačnosti fakulteta u Splitu. Stoga je potrebno informacijski djelovati na razini srednjih škola. Brojne osobe sa zdravstvenim poteškoćama ili s invaliditetom već su za vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja obeshrabrene te se ne odlučuju na visoko obrazovanje. Gospođa Baldasar ističe nužnost edukacije na tim nižim razinama kako bi se djelovalo na vrijeme. Dok se ne stvori adekvatna regulativa, institucije su voljne omogućiti i olakšati svakom studentu sa zdravstvenim poteškoćama ili invaliditetom da ima iste mogućnosti kao i ostali studenti. Naime, događa se da pri upisu na fakultet studenti ne obavijeste nadležne o svome stanju, već ga iz straha od negativne diskriminacije oni ili roditelji prikrivaju. Bitno je iskorijeniti takve predrasude jer je problem rješiv ako se unaprijed organizira prilagodba takvim studentima, a ne na način da se na dan ispitnog roka prvi put sazna o problemu.
Iako je Sveučilište u Splitu jedino koje trenutno nema središnji Ured za osobe s invaliditetom, Ivan Bogdanović navodi da je to prednost jer pravi smjer mogu pokazati pogreške drugih sveučilišta. Najveća zabluda je „stavljanje svih pod jednu kapu“, takav pristup je daleko od realnosti. Ne smije se zaboraviti naoko očita činjenica da osobe s istim invaliditetom imaju različite sposobnosti i mogućnosti. Ujedinjenost se mora pojaviti među sastavnicama splitskog Sveučilišta koje bi trebale pokazati inicijativu za rušenje barijera studentima s invaliditetom. Prof. dr. sc. Boris Maleš, prorektor za studente, studentski standard i sport pokazao je inicijativu nove uprave Sveučilišta u Splitu za otvaranje Ureda za studente s invaliditetom. Docentica Boban podsjetila je prisutne da akcija „Život bez barijera!“ mora biti proširena izvan datuma trajanja samog projekta.
Okrugli stol se završio riječima dekana Borisa Trogrlića, koji je pohvalio Udrugu S4S na inicijativi, ponovno istaknuvši važnost adekvatne regulative te predloživši stručni obilazak svake sastavnice sveučilišta, kako bi se utvrdila pristupačnost osobama s invaliditetom. Spomenuo je i potrebitost prilagodbe nastavnih kurikuluma te kupnju specijalne opreme za različite vrste invaliditeta koju bi svaka sastavnica fakulteta trebala osigurati iz svojih sredstava.
Zaokružujemo projekt „Život bez barijera!“ humanitarnom akcijom „Studentska srca za splitsku djecu“ na kojoj ćemo slijepoj i slabovidnoj djeci grada Splita pokloniti igračke prikupljene na svim dosadašnjim akcijama. Pridružite nam se u crkvi Sv. Dominika, 13. prosinca u 16 h!