Realno, protekla godina je bila spektakularno dosadna. Modus operandi se mogao skratiti u frazu još malo istoga na svim razinama života, a nikakva iole značajna stvar se nije dogodila, naročito u kulturi. Glazbeno se, osim onog blagog uzburkavanja voda RnB-ja u rujnu, desilo malo toga vrijedno spomena, a usporedimo li 2014. s brojem i značajem glazbenih izdanja od godine koja joj je prethodila rezultat je poražavajući. No hej! Barem je bila solidna godina za kinematografiju. Svakako, nikakva revolucija nije zadesila ni to polje, ali filmska industrija nam je barem podarila neke zanimljive filmove. Slijedi deset naslova po kojima će se protekla godina pamtiti. Vrijedi napomenuti da oni ne tvore nikakvu top-listu. Njihov redoslijed je nasumičan i nije produkt nikakve ljestvice vrednovanja.
Boyhood
Richard Linklater
Iako se na prvu činilo da je sav priziv Boyhooda ležao samo u toj činjenicu da se film u diskontinuitetu snimao 12 godina (što je i dalje impresivno), film je pogodio u sridu sa svojom ozbiljnom i koherentnom slikom odrastanja. Hvata se u koštac s temom adolescencije koja je sama po sebi čupava, no u jednadžbu dodaje i potresne motive obiteljskih drama, razvoda i posljedica koje nedostatak stalnog doma imaju na mladu osobu i njegovu okolinu. Kroz naslove i tematiku pjesama kompilacije koju otac poklanja sinu u jednoj od crtica iz njegovog života mogu se sažeti prikazane epizode njegovog odrastanja. Od rađanja tinejdžerskog bunta, nasilnog očuha, prvih ljubavi i konačno, upuštanja u samostalan život. Time daje šarmantan alibi i okvir toka priče koja je prikazana u intenzivnim bljeskovima. Boyhood je duboka i iskrena priča o odrastanju i adolescenciji. Pritom ne pribjegava uljepšavanju stvarnosti mitologizacijom nostalgije takvog vremena stavljajući ružičaste naočale pred gledatelja.
Nightcrawler
Dan Gilroy
Osim fantastične izvedba Jakea Gyllenhaala koji se istaknuo kao Američki psiho nakon Američkog psiha, ovaj izlet u moralno sumnjiv svijet izvještavačkog novinarstva crne kronike noćnog Los Angelesa je jednostavan u svojoj premisi, te se u pripovijedanju ne oslanja na nikakve trikove i klišeje. Osobnost i karakter glavnog lika, u paru s nemoralnom okolinom su toliko intrigantne da razvijaju intenzivno zanimanje za daljnji razvoj događaja. U procesu film razvija i popriličnu dozu suosjećanja s protagonistom što rezultira navijanjem za njega, iako to nitko pri zdravom umu to ne bi želio. Njegova hladna ličnost i društvene norme koje nisu produkt iskustva dugotrajne socijalne interakcije, već djeluju kao da su mimika nečeg pročitanog s interneta, je dovoljno snažno gorivo koje pogoni filmski doživljaj Nightcrawlera.
Winter sleep
Nuri Bilge Ceylan
Zima dolazi u centralnu Anatoliju. Sredovječni intelektualac i bivši glumac skrbi o hotelu i okolici sa svojom mladom ženom i sestrom koja se oporavlja od razvoda. Njegovu relativno mirnu svakodnevicu narušava incident u kojem mu dijete iz obitelji koja živi na njegovom posjedu razbija staklo na automobilu. Slijede okolnosti u kojem sudionici introspektivno nalaze korijene nezadovoljstva u svojim odnosima i položaju. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Cannesu slika uvjerljiv portret ljudi koji nalaze bol u privikavanju na odsutnost značaja u životu i svijet koji pejzažno nije lijep, a društveno još manje.
Under the skin
Jonathan Glazer
Film koji je zapanjujuć i zaslužuje drugo gledanje s dodatnim promišljanjem i dubljom analizom. U Lynchovskoj maniri konteksta naizgled uopće nema u promatranju neimenovane crnokose vozačice koja radi uznemirujuće stvari po edinburškim ulicama. Kretanjem radnje naprijed sve sjeda na svoje mjesto i kompletira se jedna neobično inteligentna cjelina. Under the skin vješto barata prikazivanjem stvarnog i figurativnog. Komplicirana radnja se tako maksimalno pojednostavljuje jezikom simbolizma u jednostavnu priču vrijednu kompletne pažnje. Neobičan i nekonvencionalan, u sebi sadrži elemente već spomenutog Lyncha, ali i očit utjecaj Kubricka i Tarkovskog. Glazer je stvorio izuzetan film, mindfuck koji je praznik za oči i hrana za mozak.
Ida
Pawel Pawlikowski
Radnja Ide je smještena u Poljsku u šezdesetima, a bavi se mladom ženom koja otkriva svoj pravi identitet prije stupanja u redovništvo. Upoznaje jedinu preostalu krvnu srodnicu, te se s njom odvažuje na potragu za posmrtnim ostatcima svoje obitelji. S malo razgovora i pregršt prekrasnih kadrova u 4:3 formatu oslikanih u crno-bijeloj paleti, Ida spoznaje tragičnost minulih vremena, a u procesu je primorana na duboko preispitivanje sebe i svoje vjere. Pawlikowski je u pripovijedanju veoma uvjerljiv i postiže mnogo u relativno kratkom vremenu. Usto, bio bi grijeh ne spomenuti osjećaj mjesta i razdoblja koji je čudesan. Daleko najbolji film ovog redatelja koji se bez ikakve dvojbe može nazvati modernim remek-djelom.
The Grand Budapest Hotel
Wes Anderson
Prošla godina nas je počastila još jednom šarenom avanturom pod redateljskom palicom Wesa Andersona. Ovaj put se radi o biografiji upravitelja hotela Grand Budapest koji je do svoga mjesta došao kao hotelski potrčko u nesigurnim i turbulentnim vremenima. Fiktivni svijet prikazan u filmu jasno podsjeća na srednju Europu prve polovice dvadesetog stoljeća, vizualno dotjeran na onaj prepoznatljivi Andersonski način. Boje su izražajne, likovi su bizarni, režija je prvoklasna, a cijela stvar odiše fantastično blesavim šarmom. Sjajna glumačka postava, zanimljiv narativ i gomila vizualnog šarma čine The Grand Budapest Hotel jednim od najzabavnijih filmova 2014. godine.
Jodorowsky’s Dune
Frank Pavich
Iza ovog imena se krije neobičan dokumentarac o jednom od najboljih filmova nikad snimljenih. Bavi se plesanjem slavnog filmskog redatelja na tankoj liniji između genija i ludila u pokušaju filmske adaptacije popularnog znanstveno-fantastičnog romana. Bolesno megalomanski projekt je jako brzo obuzeo svaki aspekt njegovog života kojega je stavio u službu svoje artističke vizije. U svrhu izrade takvog filma, Jodorowsky će podnijeti neopisivu žrtvu, prije nego što stvar propadne i zadatak bude proslijeđen Davidu Lynchu. Gotovo nevjerojatna što je moglo biti pripovijest je ispričana na jednostavan i pitak način, razgovorima sa samim autorom i ljudima koji su surađivali na projektu.
Two days, one night
Braća Dardenne
Gorak film o borbi mlade žene i majke za svoj posao nakon što su joj njeni kolege izglasali otkaz u svrhu prebacivanja sredstava njezine plaće u bonus na svoju. Poslije žalbe na odluku, ponovno glasanje se zakazuje iza vikenda i ona si postavlja za cilj nagovoriti ih da je zadrže u tvrtki odustajanjem od novčanog dodatka na plaću. Radi toga ih prosjački obilazi jednog po jednog u nadi da im može promijeniti mišljenje. Stav braće Dardenne koketira sa socijalnim realizmom u svojoj kritici okrutnog pragmatizma kapitalističkog uređenja. Ton filma i iznimna gluma odišu anksioznošću i depresijom te izazivaju snažnu nelagodu, čime vjerno približavaju doživljaj.
Interstellar
Christopher Nolan
Najveći generator filmskih rasprava i svađa proteklih par mjeseci je zasigurno posljednji Nolanov uradak koji je malo koga ostavio ravnodušnim. Trosatno međuplanetarno putovanje šačice astronauta koje ima težinu opstanka cijele ljudske civilizacije je uzbudljiva utrka s vremenom puna drame i dojmljivih vizualija. Eshatološka atmosfera je očaravajuća i pojačava doživljaj do daske. Svakako, film ima svojih mana, no one su u suštini prenaglašene radi hypea koji mu je prethodio i razočaranja što film nije novi Solaris ili 2001: Odiseja u svemiru. Interstellar je izvrstan u naraciji priče veće od života na način koji je primjeren 2014. godini. Sam pothvat snimanja modernog sci-fi epa bez neke naročite upotrebe CGI-ja i greenscreena je za svaku pohvalu i osjeti se u finalnom produktu.
Broj 55
Kristijan Milić
Iako tematikom ne odskače od ostatka hrvatske kinematografije, Milićev Broj 55 svojom izvedbom označava prekretnicu u istoj. Sniman skromnim budžetom u maniri hollywoodskih akcijskih filmova, on odskače od ostatka domaćeg filmskog izričaja kao konkretan primjer da se isplati snimiti nešto novo i drukčije. Bavi se manjom postrojbom koja improviziranim oklopnim vozilom upada u zasjedu i uslijed borbe nalazi utočište u napuštenoj kući koja im služi kao jedina točka obrane iza neprijateljskih linija. Ozbiljnost filmskog projekta služi na čast priči nadahnutoj istinitim događajima i domaćoj kinematografiji u cijelosti jer se usuđuje kročiti nekim novim stazama i sumnjati u paradigmu izrade filma kod nas. Također, ističe se nekakvom alternativnom glumačkom postavom koja je dobrodošao prizor na velikom platnu i pokazuje da se od nje može štošta očekivati u budućnosti.