Odrastanje (Boyhood)
Drama
Richard Linklater
SAD, 165′, 2014.
Mislim da bi se velik broj čitatelja složio s tvrdnjom da je odrastanje s adolescencijom u srži zapravo jako osjetljivo razdoblje i kao takvo je rijetko prikazano na malim ekranima i velikom platnu. Odrastanje redatelja Richarda Linklatera je vjerojatno najpreciznija slika fragilnosti dječačke idile kojoj ne treba nekakva izvanredna situacija, jedna ili više njih, da bi tu ranjivost prikazala. Djetinjstvo je čarobno doba, no nije pretjerano priznati da se ta čarolija nalazi uglavnom u uspomenama na one sretne događaje koje nam ostaju u pamćenju na štetu onih manje radosnih. Naravno, ne može se pobjeći od monumentalne činjenice da je Odrastanje pothvat koji je bio u izradi punih 12 godina. To je impresivan podatak, i količina predanosti koja je morala biti uložena u taj projekt je zasigurno jedna od najvećih u novijoj filmskoj povijesti, no ovaj film nije izvrstan samo zbog toga kako je napravljen. On u izuzetno jednostavnoj priči sadrži ogromnu dubinu ispisanu jezikom motiva i simbolike u kojoj se da iščitati mnoštvo drugih, pomno osmišljenih poruka.
Mason (Ellar Coltrane) je petogodišnji dječak s istaknutom notom individualnosti. Njegovi roditelji Olivia (Patricia Arquette) i Mason stariji (Ethan Hawke) su razvedeni i konstantno se sukobljavaju oko njegove sestre Samanthe (Lorelei Linklater) i njega. Olivia pokušava održati kućanstvo na životu svojim autoritativnim, no plemenitim metodama i mukotrpnim radom. Mason stariji, s druge strane, je slobodouman i opušten. Remeti koncept odgoja majci svoje djece i uči ih drugim vrijednostima. Tek što se ustanovi look & feel trenutne radnje, ona bježi godinu dana naprijed i postavlja nove premise u kojoj su isti samo akteri. Nakon dvanaest takvih skokova, i sami likovi će se temeljito promijeniti. Mason i Samantha će postati odrasli ljudi sa zrelim razmišljanjima i ambicijama. Olivia će se iz svih brodoloma privatnog života i uloge majke koja jedva krpa kraj s krajem preobraziti u snažnu ženu punu poštovanja okoline, a Mason stariji s početka priče ne bi mogao ni u snu naslutiti kakve ga karakterne promjene očekuju. Svi upleteni, s naglaskom na Masona, pokušavaju ne pripasti domeni normalnih ljudi – dosadnih i predvidljivih. Na svoj način se hvataju u koštac sa životnim preprekama u težnji isticanja svoje osobnosti i razvitka karaktera. Odrastanje iz naslova nije Masonovo, već cijele obitelji. U procesu će se poljuljati njihovo poimanje normalnog, do te mjere da će se postojanje nečeg takvog na kraju čak dovesti u pitanje. Iako su situacije statične, sve se razabire u nejasnom obrisu induciranim rapidnim tempom radnje.
Film briljira svojom ozbiljnom i koherentnom slikom odrastanja koja je jednako univerzalna koliko i partikularna s veoma osobnim potresnim motivima obiteljskih drama, razvoda i posljedica koje nedostatak stalnog doma imaju na mladu osobu i njegovu okolinu. Odrastanje je pomno osmišljena i iskrena priča o odrastanju i adolescenciji. Pritom ne pribjegava uljepšavanju stvarnosti mitologizacijom nostalgije takvog vremena stavljajući ružičaste naočale pred oči gledatelja. Munjevita brzina kojom vrijeme leti u radnji je stalni podsjetnik na prolaznost života općenito te podsvjesno postavlja rafinirano turoban osjećaj, iskonsku emociju smrtnosti i beznačajnosti. Scenarij i izvedba itekako funkcioniraju. Linklaterov rad je na vrhuncu u svim aspektima. Unio je život u žanr koji bi se bez omalovažavanja mogao okarakterizirati kao spor ili monoton. Odrastanje je bez sumnje njegov najveći redateljski uspjeh i doprinos kinematografiji. Film je osvojio 3 nagrade Zlatni globus, a nominiran je i za 6 nagrada Akademije, među ostalim za najbolji film, režiju i scenarij.