Kako postati popularna (The DUFF)
Komedija
Ari Sandel
SAD, 101′, 2015.
Budimo iskreni, svi volimo teen komedije. To su jedni od onih filmova u koje se ne možemo razočarati jer od njih ništa osobito ne očekujemo. S druge strane, u snimanju ovakvog filma malo se toga može upropastiti. Film je redovito uspješan ako su neke temeljni kriteriji ispunjeni: 1 – Glavni lik bi trebao biti simpatičan do te mjere da se gledatelj s njim može lako povezati. Mora biti jedinstven, ali i sadržavati osobine s kojima se većina adolescenata može povezati. 2 – Film samog sebe ne smije shvatiti preozbiljno jer teen komedija nije najprikladniji medij za slanje ozbiljne poruke. 3 – Priča ne smije odstupati od parametara utvrđenih još u doba Breakfast cluba.
Kako postati popularna ih ispunjava sve, s velikim naglaskom na posljednji.
U glavnoj ulozi nalazi se Mae Whitman, nova inkarnacija Ellen Page koja utjelovljuje quirky i kul, no društveno nedovoljno prilagođenu Biancu koja se nosi s tegobama adolescencije i emocionalnom prtljagom koja uz nju ide. Kako to u ovakvim filmovima mora ići, ona je do ušiju zaljubljena u jednodimenzionalnog frajera što svira Wonderwall po zabavama i ne nalazi hrabrost da mu priđe. Presudan udar na njeno samopouzdanje će imati spoznaja svoje uloge u ekipi. Naime, ona je nešto što njeni vršnjaci zovu the DUFF (Designated ugly fat friend) i svoj društveni status temelji na tome što služi ljepšim i popularnijim prijateljicama. Za posljedicu, u očajničkom se potezu obraća susjedu Wesleyu (Robbie Amell) kojem nudi pomoć sa školskim zadacima u zamjenu za dobivanje praktičnog znanja kojim može promijeniti svoj položaj u društvenoj hijerarhiji. On na to pristaje, no mora balansirati između novog prijateljstva koje će mu donijeti takav dogovor i otrovnom vezom koju ima s Madison (Bella Thorne), najpopularnijom curom u školi. Same postavke narativa, pa i način na koji on ide prema svom cilju je toliko predvidljiv da bi izdvajanje još bilo kakvog komada informacije o priči rezultiralo indirektnim spoilerom.
Priča je re-hash svakog tinejdžerskog filma ikad i ne donosi apsolutno ništa novo. Likovi su još uvijek stereotipi, beznačajne ljubavne drame su napuhane na razinu kakvu samo mogu shvatiti sami tinejdžeri koji više-manje prolaze kroz istu stvar, a ružno pače se opet pretvara u predivnog labuda. Na snažan dojam nečega već viđenog utječu i sami glumci: Mae Whitman kao da igra istu osobu koju je glumila u kultnim Prikraćenima (Ann, poznatija kao ”ona”), a čudan déjà vu cijele prikazane sredine pojačava i Ken Jeong koji je u sličnom, no ipak malo lucidnijem profesorskom angažmanu poput onog iz Communityja. Dakle, nikako se ne može pobjeći od toga da je ovaj film samo još malo istog, no Kako postati popularna sve što čini ipak čini na jedan rafiniraniji način. Radnja se odvija po obrisima nečeg što nije kronično plitko, dijalozi su pomno osmišljeni i simpatični, a i tehnička maštovitost Arija Sandela daje filmu dimenziju više i prvenstvo među sličnim naslova izašlih u zadnjih nekoliko godina. Koliko god mana imao, također posjeduje i tu kvalitetu da ostane u sjećanju kao jedan od onih upečatljivijih laganih filmova za tinejdžere. Pretty in pink ili Mean girls Facebookom i hashtagovima ako baš hoćete. Jako je zabavan jer se ne uzima za ozbiljno, ali ne ide toliko daleko da postaje glup. To je mjera koju mnogi pokušavaju pogoditi, bili to redatelji sličnih ambicija ili sami tinejdžeri koji čine mikrokozmos ovog filma.