Spavanje je sastavni dio našega života. Neka istraživanja govore da mala djeca čak 40 % svojega života utroše spavajući. Zašto je to tako? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, moramo saznati neke informacije o snu.
Naime, postoje četiri NON-REM faze i jedna REM faza sna koje se naizmjence odvijaju tijekom 90 minuta. Upravo toliko traje jedan ciklus sna. U trećoj i četvrtoj fazi sna dolazi do najvećega lučenja hormona rasta iz hipofize u krv što, doslovno rečeno, znači da najviše rastemo preko noći. Baš se zato količina sna potrebna za normalno funkcioniranje ljudi smanjuje obrnuto proporcionalno dobi – novorođenčad spava 14-17 sati dnevno, a odraslima je potrebno između 7 i 8 sati sna.
Velik broj obveza, noćni izlasci i brojne ostale okolnosti često utječu na to da ne možemo spavati onoliko koliko bismo zapravo željeli. To nerijetko može dovesti do stalne iscrpljenosti i umora, što kasnije može uzrokovati različite oblike anksioznosti. Kako bismo to spriječili, „izgubljene“ sate sna bilo bi dobro nadoknaditi malo duljim spavancem idućega dana, ako je to ikako moguće. Brojni liječnici preporučuju i popodnevni san (eng. nap) u trajanju od 30 minuta do sat vremena, kako bi se tijelo odmorilo i dobilo energiju za drugi dio dana.
Postoje brojni poremećaji sna, a ovdje ćemo objasniti neke od njih.
Nesanica
Nesanica ili insomnija najčešći je poremećaj spavanja koji se pojavljuje u više od 50 posto ljudi. To je poremećaj usnivanja koji može nastati iz različitih razloga (konzumacija lijekova ili alkohola i različiti psihijatrijski poremećaji). Najčešći simptomi toga poremećaja su: pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima, depresija te stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze. Često se događa da čovjek navečer ne može zaspati; s druge strane, san ga uhvati i ispred televizora, tijekom gledanja filma, tijekom čitanja, pa čak i tijekom vožnje automobila.
Apneja kod spavanja
Apneja je prestanak disanja koji može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije ni svjestan. No, ujutro se budi suhih usta, s glavoboljom i mamurlukom. Također su mogući: pospanost tijekom dana, značajan gubitak pamćenja, otežana koncentracija, poremećaj pažnje, ćudljivost i ostali problemi. Postoje dvije vrste apneje: opstruktivna i središnja.
Kod opstruktivne apneje tijekom spavanja dolazi do suženja grla, što onemogućava protok zraka kroz dišne putove. Kada padne razina kisika, mozak šalje poruku „probudi se i diši“. Te epizode mogu se javiti čak i do 100 puta u jednome satu. Središnja apneja puno je rjeđa; javlja se u samo 10 % slučajeva, uzrokovana je time što mozak ne šalje signal za disanje, a prati različite srčane i neurološke poremećaje.
Narkolepsija
Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi je simptom obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija je povezana s katalepsijom (iznenadnom slabošću ili paralizom često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem), s paralizom u snu (vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je čovjek napola budan, ali se ne može pomicati) te s halucinacijama, odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju na početku ili prije završetka sna. Osoba također može pokazivati znakove automatskoga ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti. Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili lijekovima.
Sindrom nemirnih nogu
Oko 15 % ljudi, posebno kada je vrijeme za spavanje, u nogama osjeća trnce, unutarnji svrbež ili grčeve praćene neodoljivom potrebom za uklanjanjem, kao i neugodne osjećaje energičnim pomicanjem nogu. Ovo su klasični simptomi sindroma nemirnih nogu koji onemogućava padanje u san, a čovjeka može i buditi iz sna tjerajući ga da šetnjom olakša neugodu. Iako se ne smatra medicinski ozbiljnim stanjem, simptomi ovoga poremećaja mogu biti različite jačine – od neugode do ozbiljnih smetnji koje značajno utječu na život osobe koja od spomenutoga poremećaja pati.
Kako bismo izbjegli bilo koji od ovih poremećaja, prije odlaska na spavanje potrebno je opustiti se primjenom različitih tehnika za opuštanje tijela i uma. Na taj ćemo si način i olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći.