Nesalomljivi (Unbroken)
Drama, ratni
Angelina Jolie
SAD, 137′, 2014.
Nesalomljivi je film koji se bavi Louisom Zamperinijem (Jack O’Connel), perspektivnim atletičarem čiju karijeru naglo prekida vihor Drugog svjetskog rata koji ga smješta u utrobu ponirućeg zrakoplova negdje na plavim prostranstvima Tihog oceana. Nakon pada, posada bombardera se spašava od utapanja sklanjanjem na gumene čamce na kojima ih očekuje 47-dnevno (p)lutanje koje će preživjeti samo Zamperini i još jedan član posade, Phil (Domhnall Gleeson), prije nego što ih spazi neprijateljsko plovilo. Prelaskom avanture na kopno, Kon-tiki se naglo pretvara u šokantno brutalnu inačicu Carstva sunca, s potresnom realnosti života u zarobljeničkom logoru. Uzničke dane će glavnom liku u pakao pretvoriti karizmatični psihopat Watanabe (Takamasa Ishihara) koji predstavlja upravitelja kampa i glavnog negativca. Film je vizualno dojmljiv. Boje su isprane i svaki zaustavljeni kadar filma bi mogao učiniti uvjerljivu ratnu fotografiju staru sedamdeset godina. Silina atmosfere varira, te je na momente jako dobra. Kao primjer može poslužiti beznadnost na izgubljenoj gumenoj splavi koja je toliko intenzivna da se gotovo može opipati.
Jolie je još uvijek na prvim koracima svoje redateljske karijere i lako upada u zamke svog neiskustva. Iako još nije pokazala puni potencijal, očito je da u svoje filmove ulaže astronomski trud u težnji da njen rad pronađe nekakvu dubinu. U Zemlji krvi i meda joj to nikako nije uspjelo, dok ovdje u neku ruku djelomično jest. To može zahvaliti izvrsnoj izvornoj priči baziranoj na Zamperinijevim memoarima i angažmanu braće Coen koji su napisali scenarij. Također, bio bi grijeh ne istaknuti O’Connelovu kvalitetu izvedbe glavnog lika, koji je digao Nesalomljive na jednu sasvim drugu razinu i pokazao da je glumac velikog kalibra na kojeg se definitivno u budućnosti treba računati. Prava je šteta što, osim kratkog flashbacka u njegovu prošlost, Louisa nemamo priliku upoznati kao osobu, već kao boksačku vreću koja svojim disanjem navlači bijes poremećenog Watanabea. Za jednu priču koja slovi za inspirirajuću to je definitivno promašen pristup jer pobjeda čovjeka nad svojom sudbinom nije pretjerano impresivna ako nismo upoznati s čovjekom i utjecajem koji takva sudbina ima na njega.
Film ima svojih mana od kojih se kao najveća nameće jedna bizarna. Film je jednostavno estetski prelijep za svoje dobro. Tako centralna ideja Zamperinijeve patnje u borbi za preživljavanje blijedi i postaje tek pogon koji izmjenjuje vizualne krasote pred očima gledatelja. Umjesto povezivanja s protagonistom i njegovim iskušenjima, gledatelj drži distancu u promatranju pustolovine na nečem što nalikuje na razglednicu egzotičnog krajolika. Još jedna stvar koja bode oči jest klimaks filma koji je izveden u potpuno traljavom pristupu koji gledatelju nameće happy ending, bez ikakvog prikaza utjecaja šireg konteksta na njihov mikrokozmos. Uzimajući sve u obzir, Nesalomljivi se ne mogu nazvati lošim filmom. Tehnički je solidan, narativno snažan, a vizualno predivan. Ipak mu fali ono nešto da ga izvadi iz domene prosječnosti. Neka skrivena esencija koja se mogla izvesti iz priče, neki začin redatelja-vizionara koji bi udahnuo novu dimenziju u ovaj naslov. Gledano iz šire perspektive, ima vremena. Možda i Jolie jednom dođe do takve razine kreativne izvrsnosti koja bi joj dopustila da izvede tako nešto. Kao i s glavnim junakom njenog filma, o tome će prosuditi snaga volje.