Od 27. do 30. rujna 2016. godine u organizaciji Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ na Filozofskom fakultetu u Splitu i u Klubu mladih Split održana je Međunarodna konferencija studenata povijesti „Jadranski susreti“.

„Jadranski susreti“ konferencija je studenata povijesti jadranskih zemalja koja se svake godine odvija u drugom jadranskom sveučilišnom gradu (Pula, Rijeka, Zadar, Split). Ovo je treći put da su se odvili u Splitu. Ove je godine novitet da su gosti splitskih studenata ne samo iz drugih hrvatskih gradova, Slovenije i Italije, već i drugi zaljubljenici u povijest Jadranskog mora koji pristižu iz Švicarske, Makedonije, Austrije i Mađarske.

Ovogodišnja tema susreta bila je „Jadran – nemirno more“, a podijeljena je u pet radionica: More gusara, More kapetana, More brodoloma, More kao inspiracija likovnih umjetnika te More kao inspiracija književnika. Konferencija je odraz odlične međunarodne suradnje Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ s kolegama povjesničarima iz inozemstva. Organizatori ovim putem žele zahvaliti sponzorima koji su prepoznali njihov napor i višemjesečni rad na ostvarenju ovog projekta: Studentskom zboru Sveučilišta u Splitu, Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, Filozofskom fakultetu u Splitu, Studentskom zboru Filozofskog fakulteta u Splitu, Hrvatskom Institutu za povijest, Turističkoj zajednici grada Splita te grafičkom poduzeću Obris d.o.o.

Susret je otvorila predsjednica Udruge i koordinatorica susreta Anamarija Bašić, dok je goste pozdravio pročelnik Odsjeka za povijest dr. sc. Josip Vrandečić, red. prof., a uvodno predavanje The Diomedes’ Trans Adriatic Route održao je dr. sc. Joško Božanić, red. prof. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, ujedno i veliki poznavatelj maritimnih tema. Osim zanimljivih radionica, povjesničari su razgledali Split, a na Klisu ih je ugostila povijesna postrojba „Kliški uskoci“ koji su za sudionike konferencije održali školu mačevanja i streličarstva.

Više o samoj konferenciji možete pročitati na internetskoj stranici i na facebook stranici Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“.

Nakon singlova “Exodus” i “Medo” s prvijenca splitske skupine eto o kojima smo već pisali, na red je stigao “Angelo Rosso“.

“Pjesma je dinamična skladba koja sadrži priču o ljudima koje nesvjesno odmičemo od sebe i ograđujemo se od njih. To je priča o odbačenim i neprilagođenim ljudima koji nemaju prostora u ovom svijetu za svoje ideje ukomponirana u instrumentalni paradoks kao i njihovo postojanje. A mi pjesmom tražimo njihov puni potencijal koji nekad zna ispustiti ogromni predivni bljesak, a tako mu je malo potrebno. Zato ova skladba potiče sve nas da tražimo ljepotu u svemu pa i u nečemu što se čini apsurdno”.

Nakon objave ovog singla eto nastavlja s radom na nasljedniku albuma “Mačak u prizmama” koji je objavljen u suradnji sa ”Juda records” te priprema acoustic session koji će izaći na YouTube kanalu benda.

Petak popodne od 18 sati na valovima Radio Sunca (90, 9 i 92, 9 FM) rezerviran je za još jednu S4S radijsku emisiju. Stoga vas pozivamo da se zavalite u vaše naslonjače i obilježite početak vikenda uz uživanje u mozaiku zanimljivih gostiju i reportaža te dobre glazbe.

Tjedan za nama obilježen je mnoštvom vijesti koje su prodrmale Sveučilište. Među njima je, za studente svakako najzanimljivija, otvaranje zgrade bivšeg Pomorskog fakulteta na Poljudu studentskim udrugama. Donosimo vam izjave rektora Šimuna Anđelinovića i Petra Ramljaka, predsjednika Studentskog zbora.

U goste nam dolazi Zvonimir Kuzmanić, predsjednik Splitske debatne unije. S njim pričamo o čemu drugome nego o debati i Debatnoj uniji. Razjasnit ćemo što je to debata, u kakvom je odnosu s govorništvom, po čemu se ističe rad Splitske debatne unije i još mnogo debatnih sitnica.

Prenosimo vam i djelić atmosfere s radionica za buduće novinare Radio Kampusa.

Nismo zaboravili ni našu Silu koja se budi. Ciklus predavanja počeo je vrlo uspješno – napunjena je dvorana Kluba mladih Split, a mi vam donosimo izjave aktera.

Mislimo kako je sve ovo i više nego dobra pozivnica da od 18 sati budete uz S4S radijsku emisiju i Radio Sunce.

Za kraj napomena da propuštene emisije možete pronaći na našem Mixcloud kanalu.

U preuređenim prostorima bivšega Pomorskog fakulteta u Zrinsko-frankopanskoj otvorene su nove prostorije u koje će useliti mnoge studentske udruge, sedam savjetovališta te Ured za studente s invaliditetom.

Objekt, već sad nazvan „Studentuša“, otvorili su rektor splitskoga Sveučilišta i predsjednik Rektorskoga zbora Hrvatske Šimun Anđelinović te predsjednik Studentskoga zbora Sveučilišta u Splitu i predsjednik Hrvatskoga studentskog zbora Petar Ramljak.

U Zrinsko-frankopanskoj svoje prostorije imat će krovna udruga Alumni ASUS, internacionalni studenti, Ured za studente s invaliditetom, SKAC, Split misli, Invictus mare, Udruga Studenti za studente, Debatna unija, Oceanus, Sekcija za neuroznanost, ESN te Centar za savjetovanje.

„Ovo je poruka cijeloj hrvatskoj javnosti – okrenimo se studentima. S minimalnom investicijom naše mlade akademske nade sada će moći na jednome mjestu koristiti usluge Centra za savjetovanje u okviru kojega će sudjelovati sedam savjetovališta, ali i udruga, Studentski zbor…“, kazao je prof. dr. Boris Maleš, sveučilišni prorektor.

Za funkcioniranje i rad objekta pobrinut će se akademici na čelu s Petrom Ramljakom, predsjednikom Studentskoga zbora, a novčano će ih pomagati Sveučilište.

„Ovdje će se sustavno pružati podrška kako bi se osnažilo studentsko djelovanje kroz udruge te im se pružila pomoć za uspješno studiranje i savladavanje akademskih obaveza“, zaključio je rektor prof. dr. Šimun Anđelinović.

Novi prostori zasigurno će omogućiti razvoj i djelovanje studentskih udruga, poboljšati kakvoću studiranja te uvelike olakšati realizaciju brojnih studentskih projekata.

Održana je prva radionica ciklusa predavanja SILA SE BUDI – TRENING SA SVRHOM. Protekloga tjedna u prostorijama Kluba mladih Split svi zainteresirani imali su priliku poslušati predavanje o ulasku u svijet fitnessa, a predavači su bili vrijedni studenti Kineziološkoga fakulteta u Splitu, Antonio Perić i Borna Siriščević.

Uvodno predavanje trajalo je više od sat vremena, a brojni posjetitelji, mladi i stari, mogli su čuti mnogo zanimljivih činjenica koje su bile popraćene primjerima iz stvarnoga života. Tako su naši predavači, osim što su potaknuli sve prisutne na razmišljanje, opustili mnogobrojnu publiku uz prigodne i duhovite video klipove.

Cilj prvoga predavanja bio je potaknuti posjetitelje na razmišljanje o samom vježbanju, upoznati ih sa svijetom fitnessa te ih upozoriti na najčešće pogreške prije i za vrijeme vježbanja. Prije nego se odlučimo za bilo kakvu fizičku aktivnost, potrebno je realno definirati cilj koji želimo postići i osmisliti način na koji ćemo uspjeti ostvariti zadano, naravno uz suradnju s profesionalnim trenerima.

Naši su se predavači dotaknuli i utjecaja medija na fitness i vježbanje općenito. O ekspanziji  fitnessa u današnje vrijeme najbolje svjedoče mnogobrojni i razni fitness treneri koji uz dobar marketing privlače masu. Međutim, većina, ispod površine isklesanoga tijela, ne može svojim pratiteljima, korisnicima mnogo ponuditi, u što se mnogi uvjere nakon nekog vremena, ne postižući rezultate kakve su očekivali.

Upravo se zbog toga stvara loša percepcija i odbojnost prema fitnessu. Većina populacije očekuje odlične rezultate u kratkom vremenu, što je naprosto nemoguće. Svaki kvalitetan rezultat iziskuje mnogo rada, vremena i strpljenja. „Najefikasnije je dugoročno vježbanje uz najproduktivnije metode.“

Problem današnje populacije, koja je pod velikim utjecajem medija, a odlučuje se za neku fizičku aktivnost ili je u istoj već neko vrijeme, je što često ne zna postaviti realan cilj. Također, treba voditi računa i o genetskim predispozicijama jer svaka osoba je jedinstvena na svoj način i često, primjerice, svi članovi jedne grupe na treningu neće biti u mogućnosti izvrsno odraditi svaki zadatak. Nadalje, trebamo se zapitati jesmo li spremni promijeniti svoj cilj ukoliko on ne daje rezultate?

Što jače – što više upala mišića, doći će rezultat! NE! Upravo je to jedna od najvećih zabluda. Učestale upale mišića mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme i nisu pokazatelj da ste odradili dobar trening. Nažalost, brz način života ne ostavlja previše slobodnoga vremena, stoga se pojavljuju oscilacije u vježbanju i na treninzima očekujemo brze efekte.

Ovo je samo dio s prvoga predavanja Antonija Perića i Borne Siriščevića. Ispunjena dvorana KMS-a govori dovoljno sama po sebi.

Sljedeće je predavanje na rasporedu za 23. studenoga, a tema će biti MIŠIĆI.

Petak je dan o’ S4S radijske emisije na valovima Radio Sunca. Ura je standardna – 18 sati.
Naša radijska ekipa bila je vridna i ovoga tjedna te vam je pripremila po ure vrhunske relaksacije za početak vikenda.

Ovaj put u điru su humanitarne teme. U goste nam dolaze jake snage Rotaract kluba Split Novi. Razgovarat će se o rotarijanstvu, dosad realiziranim projektima i onima koji su tek u planu.

Donosimo vam i studentski orijentirane visti, a za minute smija zadužena je Nemoguća emisija.

Budite s nama od 18 sati na valovima Radio Sunca, a emisije koje ste propustili, lako možete pronaći na našem Mixcloud kanalu.

Kad živite u Barceloni svaki dan se neki vrag događa pa malo šta privlači posebnu pažnju. Svaki vikend su utakmice liga prvaka raznih sportova, koncerti su svako malo, a razni festivali, fešte i partyji su gotovo svakodnevica. Međutim, ima jedna stvar koja čak i među Španjolcima privlači posebno puno pozornosti. To je Pamplona i taj njen festival San Fermin, koji se svake godine odvija od 6. do 14. srpnja. Nekih par tjedana prije svi počnu komentirat i radit razne planove. Ka većina ljudi ja san prije, neupućen, mislia da se tu radi samo o trčanju pred bikovima pa čak i bia malo skeptičan prema odlasku. Tad san bia u krivu skoro ka kad san lani prognozira borbu Hajduka za naslov.

Sva srića pa me je Cristofer, polu-Španjolac polu-Iranac, koji je rođeni Madriđanin počea na vrime nagovarat da moramo za vikend otić tamo. Tako je i spomenia da u grad veličine Splita (200 000 ljudi) dođe priko milijun ljudi za vrime San Fermina. Otprilike ka da jedno deset Ultri istovremeno dođe u Split. A još virujte da Španjolci znaju feštat. Tako da ne treba posebno isticat da svi ti gosti praktično 24 sata dnevno žive na sangriji, vinu i calimochu (ilitiga bambus po naški – vino i coca-cola), koji se pije i proliva na sve strane, a sve u apsolutno pozitivnom duhu. Kako me nikad nije tribalo posebno nagovarat za ić negdi di se spominju poveće količine vina, prista san misleći da će se radit o običnoj malo većoj fešti.

Naravno, kad spomenete materi i curi da idete u Pamplonu, slijedi bujica kombiniranih prijetnji i molbi da vam ne padne napamet trčat isprid bikova. Mada, moran priznat da se u početku i meni to nije činilo ka baš neka ideja. Pogotovo nakon šta je cimer Englez, ljut šta ne može ić jer nije na vrime radia na svojoj disertaciji, po cile dane pušta videe ljudi koje u Pamploni bikovi nabijaju na rogove. Uzimajući to sve u obzir odlučia san u maniri odvjetnika dat obećanje na Whatsapp call svima da neću trčat, al preciznim ričima tako da zapravo ne kažen ništa. Nešto ala: „Neću trčat nepripremljen ni nikakvu opasnu rutu.“ Kad je to rezultiralo još gorim prijetnjama, korigira san u nešto ala: „Sigurno neću trčat baš ispred bikova.“ Međutim, zna san da mi vrag neće dat mira, a tad još nisam ni ima pojma koliko Pamplona uvuče ljude u svoj ritam lude fieste te zašto je čak i jedan Ernest Hemingway bia toliko fasciniran Pamplonom da je dolazia svake godine, a bome i smjestia tu radnju u nekoliko knjiga.

Kako je tih dana lakše nać suca koji bi prihvatia poziv na ručak u Stobreč, nego smještaj u Pamploni, spas smo još jednom potražili u Couchsurfingu. Svjesni da od milijun gostiju njih makar 10 000 šalje Couchsurfing zahtjeve, nismo se previše nadali, ali ipak smo odlučili poslat ih par. Ka i uvik dobili smo ugodno iznenađenje u vidu dva prihvaćena zahtjeva. Jedan je bia od tipa od 40-ak godina koji je djelova prilično mirno i malo štreberski, a drugi od tipa od nekih 28 godina koji je djelova malo luđe. Kako smo zaključili da u Pamplonu ionako idemo napravit totalnu štetu, odlučili smo birat luđeg tipa. Ono šta smo tražili smo i dobili, i to s kamatama. Od trenutka kad smo se  zaputili put Pamplone, Cris iz Madrida i ja iz Barcelone, svi ljudi s kojima smo se susreli su bili totalni luđaci. Neki ka šta će bit naš domaćin Javi, pozitivni, a neki o kojima ćemo posli, pa u najmanju ruku posebni.

Otiša san Blablacarom iz Barce s ekipon simpatičnih Katalonaca koji su svoj odlazak isplanirali prije pola godine i tad rezervirali praktički zadnja mista u hostelima. Inače, Pamplona se nalazi u regiji Navarra čiji je i najveći grad. Kulturološki dijeli dosta stvari s Baskijom, koja je najbliži susjed, a i dobar dio povijesti im je zajednički te se smatra i dijelom šire Baskije. Danas su službeni jezici u Pamploni, kao i cijeloj Navarri, baskijski i španjolski. Kako san doša dosta prije Crisa, ima san dosta vremena da sam napravim đir po gradu. Odma čim dođete u Pamplonu za vrime San Fermina, zateče vas prizor na ulicama. Apsolutno svi nose bijela odijela s crvenim pojasevima i maramama, od dice u kolicima do staraca. Najbolje od svega je šta su svi apsolutno ludi i veseli. Ka da za vrime San Fermina svih usiše ta atmosfera. Zaista, ima nešto u Španjolcima i njihovoj kulturi, možda da parafraziram Hemingwaya koji je reka da je Španjolska i pogotovo Navarra i Pamplona „jedino misto na svitu di je moderna tehnologija uspila postić suživot sa ljudskom prirodom“. Tribalo mi je sat vrimena da povirujem sam sebi kako je moguće da se toliko ljudi uspilo nabit u taj gradić. Zamislite samo Split u koji naglo dođe milijun ljudi i to svi u bilo-crveno. Naravno, ka pravi Splićanin, prva stvar koju san učinia je bilo otić do glavnog trga i popit kavu za slegnit dojmove. To je ionako najbolja ideja, iz iskustva, bili vi u San Salvadoru, Casablanci, Kievu ili Pamploni. Uvik si pametniji nakon kave. Doduše, odma mi je i trostruka normalna cijena kave dala do znanja da su festivalske cijene na snazi.

Nakon šta san napravia đir po svim ulicama s rute trčanja te priko jedne od najvećih arena u Španjolskoj, doša san do samog početka rute di čak ima prometni znak koji upozorava da se tu puštaju bikovi, svaki dan San Fermina ujutro u osam. Tad mi je došlo do glave da je to trčanje stvarno, a ne neka stvar iz filma. U daljnjem razmišljanju oko toga prekinia me domaćin koji je zva da se nađemo. Skupia me s auton, i od momenta kad san uša nije sta pričat nekih 5 min. Odma san skužia da je tip totalno hiperaktivan. Al na super prijateljski i opušten način. Krenia je s pričon kako idemo odma kupit meni bilo-crvenu robu i onda hrpu vina, cole i sangrie da budemo spremni za večeras. Sve u svemu, tip se činia totalno lud. Zato je i bilo malo šokantno kad mi je reka da zapravo radi ka policajac, i da je taman sinoć odradia smjenu prepunu tučnjava i incidenata, kao i odvlačenja polupijanih ljudi sa staze prije puštanja bikova. Reka je da mu je sad slobodan dan i da se želi nać na drugoj strani priče od sinoć. Zbog cjelokupnog dojma, na prvu nisan moga virovat da bi neko njemu da dozvolu da bude policajac, al eto.

Sačekali smo Cristofera, i onda se zaputili u stan pripremit za noć fieste na španjolski način koja bi trebala kulminirat trčanjem pred bikovima ujutro u osam…

Podvodno istraživački klub Sveučilišta u Splitu organizira treći po redu ,,TJEDAN OTVORENIH VENTILA” u periodu od 11. 11. – 17. 11. 2016. Split, kao studentski grad (24 000 studenata), će biti jedini grad u Republici Hrvatskoj gdje se studentima kao vannastavna aktivnost nudi besplatan Discovery zaron, predavanja iz područja medicine ronjenja, tehnike ronjenja, te upoznavanje opreme za ronjenje. S ovakvim događajem cilj je približiti ronjenje što široj populaciji, ali i razviti brend Sveučilišta u Splitu kao jedinog Sveučilišta na moru koji nudi studentima ronjenje. Osim studenata i ove godine u program su uključena i djeca iz Doma Maestral. Osim edukacije iz područja SCUBA ronjenja ove godine smo program nadopunili te će na bazenima Poljud biti i studenti medicine (Mefst, Cromsic) koji će za vježbu primjenjivati svoja teoretska znanja iz pružanja prve pomoći utopljenicima.

Događaj TJEDAN OTVORENIH VENTILA je projekt osmišljen od strane studenata Sveučilišta u Splitu. Nakon uspješnog predstavljanja ronjenja 1. 6. 2013. u sklopu Studentskog dana sporta i aktivizma na Rivi i Tjedna otvorenih ventila 2014. i 2015., važnost ovog događanja prepoznali su i podržali: predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, Sveučilište u Splitu, Odjel za studije mora, Grad Split, Sveučilišni športski savez, Studentski centar, SZST, Big blue diving Bol, HRM, RK Split, KŠR Split, Free fall diving equipment, FESB racing team, PSS, Beuchat, Iglun d.o.o, Aqua mares, Seac sub, Coca Cola, Zajednica tehničke kulture i mnogi drugi.

TJEDAN OTVORENIH VENTILA 2016 privlači znatan broj studenata, uglednih profesora Sveučilišta u Splitu i Zagrebu, sportaša, instruktora i drugih ljubitelja ronjenja i podvodnih aktivnosti, kao i medijske pažnje.

Otvorenje i znanstveno popularna predavanja održati će se u petak 11. 11. 2015. u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice s početkom u 17:30 sati. Tjedan ronjenja održavati će se od 11. 11. – 16. 11. 2016. na bazenima Poljud, a After dive party 17. 11. 2016. u Day & Night club-u Kameleon.

Prijava za sudjelovanje ide putem web stranice.

Za sve dodatne informacije javite se na mail: pik.split@gmail.com

Došao je još jedan petak, a s njim i još jedna S4S radijska emisija na valovima Radio Sunca. Termin je standardan – 18 sati; frekvencija također – 90, 9 i 92, 9 FM; teme – zanimljive.
Stoga se nadamo da ćete ispitnoj gužvi unatoč, uspjeti pronaći djelić svog vremena za opuštanje uz našu emisiju.

Kvalitetnog sadržaja ne manjka ni ovoga tjedna. Na samom početku poslužujemo vam friške studentske vijesti.
Potom nam u goste dolazi Petar Ramljak, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu, a desert za kraj druženja je Nemoguća e-misija iz radionice dežurnog humorističnog dvojca. Sve navedeno bit će garnirano obiljem dobre glazbe.

Zato ni ovog puta nemojte propustiti S4S radijsku emisiju.

Prije nego što krenemo ozbiljno raspravljati o treningu, fitnessu te izgradnji velikih mišića koji će nam u ove hladnije dane koji dolaze dobro poslužiti za cijepanje bukovih stabala u svrhu grijanja, dopustit ćete mi da vam ispričam jednu kratku priču o dvadesetogodišnjoj prsatoj, dugonogoj i slobodnoj plavuši iz Splita. Imam vašu pažnju? Super! Bio je početak petog mjeseca kada je jedan sunčani dan potaknuo junakinju ove priče, nazovimo je Jena Do, simpatičnu plavušu svijetlo plavih očiju i još svjetlije puti,da krene u jednu od najvažnijih misija svake mlade slobodne djevojke u to doba godine – tamnjenje tena :). Iako kad prođe po kampusu sveučilišta, rivi ili zapadnoj obali slomi desetine muških vratova, naša mezimica, inače studentica Fizike na PMF-u ima neugodnost zbog svog izrazito svijetlog tena te ima nelagodu normalno se bućkati u plavom Jadranu, preciznije splitskom Žnjanu. Za potrebe ove priče, na izmišljenoj skali od 0 – 10, Jena Do ima put ranga 2, gdje 0 predstavlja  put vampira Roberta Pattinsona iz Sumrak sage, dok desetka predstavlja put drugog poznatog krvopije, Wesleya Snipesa iz filma Blade. Iako je desetka preplanulosti za Jenu teško uhvatljiva, ona, zbog prijašnjih par neuspješnih godina u kojima su je zbog nesistematičnog pristupa sunčanju znali zamijeniti za preplanulog Čeha koji uz koju pivu zaspi na plaži u podne i probudi se u 17:00 sati boje kože indijanskog poglavice, ove sezone odluči isplanirati svoj put ka preplanulom tenu te bez mazanja jogurtom doći najmanje do pristojne sedmice. Jena tako preko web shopa kupi ležaljku i postavi je na vrh svoje zgrade (svi koji očekuju da im kažem koja je Jenina zgrada ili barem kvart neka odmah odustanu, Jena je mojaa. Kad tad!!). Kako su dani sunca krenuli, Jena isplanira da će 5 dana u tjednu u 16:00 sati po 20 minuta provesti sunčajući se na vrhu svoje zgrade te na ležaljci ispijajući jabučni cider „raditi“ na preplanulom tenu. I tako je krenulo. Jena je od ponedjeljka do petka, dva tjedna za redom marljivo „radila“ na svom tenu, 20 minuta, ni više ni manje. I znate što? Rezultati su došli, Jena je lagano s dvojke došla na četvorku i ushićenju nije bilo kraja. „Hmm, ovo je lako“, rekla je Jena gledajući se u ogledalo, te odluči nastaviti do sredine šestoga mjeseca s tretmanom. Što je 20 minuta izdvojeno za ljepotu u prenatrpanom studentskom rasporedu? Ništa! „Za 4 tjedna“, misli Jena, „taman kad završe ispitni rokovi moći ću nastaviti sa slamanjem muških srdaca po splitskim plažama bez osjećaja nelagode.“ Ako ste uspjeli doći ovoliko daleko, vjerojatno ste se zapitali kakve veze ovo ima s velikim mišićima? Svake! No prije nego vam to otkrijem, morate mi odgovoriti na sljedeće pitanje i za to imate 60 sekundi. Do kojeg stupnja preplanulosti je Jena došla do sredine šestog mjeseca, odnosno na kraju tretmana? Vrijeme sad! Ok, vrijeme je isteklo. Vaš odgovor je 8? Krivo! 7? Krivo! 6?? Krivo!! 5? Still wrong. Ne, nije ni postala Wesley Snipes (srećom). Vjerovali ili ne, Jena je na kraju tretmana imala jednako preplanulu put kao i nakon dva tjedna, dakle ten ranga 4 na našoj zamišljenoj skali. Ali, kako je to moguće? Ovdje dolazimo da jedne od najvećih pogrešaka i zabluda koje laici imaju o treningu danas. Baš kao i ten naše male Jene, skeletni mišići, ali i drugi uglavnom nebitni sustavi ljudskog tijela kao što su srce, pluća, mozak i sl., adaptiraju se na zadani stres. Razlog zašto svi nismo nabildani likovi s fitness magazina je to što su se naši mišići prilagodili dnevnim potrebama koje imamo (osim ako nemamo poremećaj s myostatinom, al o tom više na predavanju „Sila se budi“ na kraju mjeseca). Kako su nam uglavnom pretežno naglašene potrebe za žvakanjem fast food hrane i ispijanjem kave, naši mali mišići evolucijskom promjenom ljudskih navika postali su još manji. Jednom kada potrebe za korištenjem mišićnog tkiva postanu naglašene, kao recimo kada upišemo teretanu i počnemo podizati sve što nam dođe pod ruku, naši mali mišići dobivaju signal da moraju biti veći, baš kao i pigmentacija u koži Jene u prva dva tjedna sunčanja. Mišići (ali i ne samo oni) adaptiraju se na stres, postaju veći i snažniji, ali do kada? Do trenutka kada napor prestane biti prestresan. U trenutku kada se tijelo adaptira na stres, dodatne adaptacije nema. Jenina koža adaptirala se na 20 minuta dnevnog sunčanja 5 puta tjedno i razloga za dodatno povećanje pigmentacije kože više nije bilo. Logično dakle, da bi ostvarila svoj cilj Jena je trebala poznavati zakon akomodacije, koji nam kaže da je adaptacija na stres u početku velika, ali vrlo brzo otpada, jer je sada tijelo nakon što je „ojačalo“ spremno taj stres podnositi. Ono što je Jena mogla napraviti da dodatno potakne preplanulost je povećati vrijeme provedeno na suncu. No, za koliko? Jena je vidjevši da nije dodatno potamnjela u naredna četiri tjedna, shvatila u čemu je griješila te je odlučila ovaj put ubrzati proces pa je s 20 minuta izležavanja povećala sunčanje na sat i 20 minuta. Naravno, Jena je ubrzo bila prisiljena ići u kupovinu jogurta, jer je takav stres bio nagao i prevelik. Ono što je trebala napraviti, kao i svaki fitness vježbač željan mišića, to je izraditi plan koji će kroz duži vremenski period konstantno stavljati tijelo u optimalan stres, te tako konstantno imati optimalnu adaptaciju. Da je naša mala junakinja postepeno povećavala vrijeme provedeno na suncu, vjerojatno bi vrlo brzo došla do željenih rezultata. Jedan od važnijih stavki u izgradnji mišića upravo je količina vremena provedena u savladavanju opterećenja, a većina vježbača koji se vrte u krug zapostavlja je. Nazvat ćemo ovaj segment ekstenzitet stresa, ili ekstenzitet treninga. No nije to sve što je Jena mogla napraviti. Recimo da si Jena zbog obveza prema školovanju nije mogla priuštiti dodatno vrijeme za sunčanje, što onda? Jedan od rješenje je da je mogla promijeniti sat kada se sunča. Ne zaboravimo, Jena je svaki dan provodila seansu sunčanja u 16:00 sati, kada sunce nije toliko jako. Jedan od rješenja je da se mogla postepeno sunčati u ranije sate, kada je sunce jače, no prebacit ću se na trening da me ne biste napali kako promoviram rak kože. Osim povećanja vremena u aktivnom treningu, vježbač može odlučiti povećati opterećenje koje svladava, tj. povećati intenzitet stresa te tako bez dodatnog povećanja vremena treninga dodatno povećati mišićni rast. Nazvat ćemo ovo intenzitet treninga, iako je intenzitet nešto malo složeniji pojam, ali za to sada nemam vremena. Dalje, Jena je provodila 5 dana sunčajući se, a za dodatni poticaj mogla je povećati broj dana u tjednu kada se sunča. Dakle, osim navedene dvije stavke, vježbač može povećati frekvenciju treninga, u ovom slučaju tjednu frekvenciju treninga, ne bi li dodatno potaknuo misiće na rast. Eh, sada ono najvažnije – ove 3 informacije Jeni su mogle spasiti mnogo živaca, ali fitness vježbaču, iako korisne, ustvari su beznačajne. Znate li zašto? Razlika između tamnjenja i dobivanja mišićne mase je u složenosti. Dobivanje mišićne mase poprilično je složenije i ima mnogo više stavki koje treba uračunati u trening. Koliki je optimalan odmor u pauzama, koja je selekcija vježbi bolja, koji redoslijed izvođenja je bolji, koja brzina savladavanja opterećenja je optimalnija, koliko puta tjedno, koliko treba biti opterećenje za pojedini trening i pojedinu mišićnu skupinu i tako dalje i tako dalje. Da bismo odgovorili na sva ova pitanja trebamo otići u laboratoriji s opremom vrijednom više milijuna kuna i tamo staviti pametne atrofične štrebere koji će marljivo na ljudima provodite tretmane i jednu po jednu stavku koju sam naveo, ali i mnoge druge koje nisam, razbijati na proste faktore i doći do zaključka koje stvari su optimalne, koje stvari su zabluda, a koje su od onih koje daju rezultate bolje. Srećom, takvi tipovi postoje i ne to nisu nabildani ljudi s naslovnica fitness magazina i oni koji vas bombardiraju savjetima o treningu (uglavnom). U sljedećoj radionici „Sila se budi – Veliki mišići uzvraćaju udarac” tema će biti upravo ta. Dođite, poslušajte i ostanite šokirani koliko dobivanje mišića može biti kompleksno. Možda dođe i Jena, tko zna

Vidimo se 23.11 u 18:00h u prostorijama KMS-a i neka sila bude s vama!

S4S radijska emisija na valovima Radio Sunca ide i ovoga petka. U današnjoj S4S radijskoj emisiji donosimo vam red intervjua, red dobre glazbe i  red stand up-a.

Gošće su Marina Mašanović i Barbara Barbir iz Podvodno istraživačkog kluba Sveučilišta u Splitu, koje će nam ponešto više reći o održanom, trećem po redu  Tjednu otvorenih ventila. No, ovoga petka imamo još jednog gosta! Pridružiti će nam se u studiju i Magdalena Bušić, koordinatorica CCUSA-a za grad Split koja će rado s nama podijeliti svoja  iskustva iz SAD-a u sklopu programa CCUSA i WEUSA.

O čemu se točno radi, poslušajte od 18 sati na valovima Radio Sunca (90, 9 i 92, 9 FM)

Bok, moje ime je Magdalena i odnedavno sam postala magistrica arhitekture na FGAG-u u Splitu. U životu me veseli čitanje knjiga, putovanja, provođenje sati na Pinterestu, videa mačaka na YT-u, a ponajviše od svega kad baba načme novi pršut. Posljednja 3 ljeta provela sam radeći i putujući po SAD-u i željela bih vam približiti taj daleki, ali dostižni kontinent. O čemu se zapravo radi? Sezona, baš kao kod nas, ali preko bare. Proces prijave je bio dugotrajan, ali vrijedilo je svake minute. Nakon 3 mjeseca rada imate pravo na 30 dana putovanja tijekom kojih imate priliku vidjeti sve od New Yorka, mosta Golden Gate, Las Vegasa pa do kauboja u Texasu.

Moja priča počinje još davne 2011. kada Dijana, najstarija sestra, hrabro otvara vrata novim avanturama i prijavljuje se na WEUSA. 2012. vraća se na mjesto zločina, Old Orchard Beach, ME, i još više učvršćuje prijateljske veze sa svojim (i mojim budućim) poslodavcima.

2014. je godina, i meni još nije jasno da slijedim njezine stope i da se uskoro prvi put ukrcavam na avion koji će me prenijeti preko Atlantika. Heeeej, to je drugi kontinent! Putovanje je samo po sebi bilo bez pretjeranih događanja, ukoliko izuzmete ukrajinskog Jehovinog svjedoka koji mi je sjedio zdesna, i mrzovoljnog Amera slijeva. Nisam dopustila da mi ni loše isplanirano putovanje do poslodavca pokvari prvi dojam. Prvi dani su kritični, jet lag me žestoko pogodio, povrh toga homesickness, i nijedno poznato lice, i eto recepta za instant depresiju. Odmah se bacam na posao i u dugim danima i novim poznanstvima polako se prilagođavam situaciji, i tek tada počinje uživancija.

Jutra provodim radeći housekeeping, a popodneva kao hostesa u restoranu. Ekipa je iz cijelog svijeta, a najsvjetlije zvijezde među njima su Sandra i Mateja s kojima dijelim predivna iskustva i uspomene. Dani brzo prolaze i prije nego se okreneš, Labor day je prošao i dolazi red na Grace period. Dijana se po treći put vraća u SAD da bi mi se pridružila na putovanju i pokazala mi sva super mjesta. Sada na ovo putovanje gledam kao na probu, istraživanje za veći pothvat u budućnosti. U Hrvatsku se vraćam s elanom, čvrstom namjerom za povratak, i da bi putovanje završilo u istoj noti kako je i počelo, ubitačnim jet lagom.

2015. godine vraćam se na dobro poznato mjesto, ali ovaj put vodim sa sobom i mlađu sestru Anu. Ljudi su se promijenili, ali mjesto i doživljaj je isti. Puno radimo, ali puno se i zabavljamo. Velikom zaposleničkom zabavom u pravom američkom duhu, završava radni dio našeg programa. Grace period označava i početak Epske Ture po SAD-u. 17 stateova, nebrojeno mnogo gradova, hrpa muzeja, i kao šlag na torti, posjet Bahamima, suma su mjesec dana lutanja državom. Započele smo na Freedom Trailu u Bostonu, nastavile s velebnim zdanjima u Newportu, dočekale Dijanu u Miamiju, gledale zalazak sunca na Key Westu, bućnule se na Bahamima, prošetale Bourbon Streetom u New Orleansu, da bismo došle do Texasa i prisustvovale vjenčanju rođakinje iz davno izgubljene grane obitelji.

Nastavljamo u Las Vegasu odakle počinje tura Nacionalnih parkova, gdje smo si zadale da u 4 dana obiđemo sve NP u krugu od 600 milja. Uspješno izvršavamo ovaj cilj, opraštamo se s Dijanom i nastavljamo prema zapadnoj obali. Od razočaravajućeg LA-a, preko bajkovitog San Francisca, neostvarene želje za Aljaskom, stižemo u predivni Chicago koji se pokazuje i kao prava shopping destinacija, dok Washington DC ostvaruje svaku želju za kulturnim uzdizanjem ogromnom ponudom muzeja. Putovanje završavamo u nezaboravnom New Yorku, za kojeg nemam adekvatnih riječi  koje bi mogle opisati duh i atmosferu grada. Let natrag je preko Beograda, praćen 10-satnim putovanjem do doma i već tradicionalnim jet lagom.

2016. godine, u sada već poznatoj maniri sestara Bušić, Ana i ja vraćamo se u OOB, no ovaj put za mene to je s gorkim okusom u ustima. Diploma je u ruci, i moje lutanje po SAD-u tu završava. Ljeto je prošlo bez da sam se okrenula, i već se nalazim u autu do Bostona lijući suze za majušnim gradićem koji mi se polako uvukao pod kožu. Putovanje počinjemo u Miamiju, gdje imamo nezavršenog posla još od Epske Ture i uživamo u South Beachu i posjetu Evergladesima. Dijana dolazi još jedanput i zajedno polazimo na Tropsku turu. Puerto Rico i neopisivi Bioluminescent Bay, nepregledna prostranstva džungle El Junque, i plaže kao iz snova… Predivno mjesto. Nastavljamo prema Mexicu, gdje obilazimo ultrapopularni Cancun, povijesno čudesnu Chichen-Itzu, pijemo predobre koktele i da ne zaboravim na plaaaže, kilometre predivnih plaža. Cuba je posljednja destinacija, i ne kaže se uzalud šlag na kraju. Država zapela u nekom drugom vremenu, predivne ulice i arhitektura, siromašni, ali sretni ljudi. Cuba je destinacija koju ću definitivno ponovno posjetiti. Povratak doma dolazi kao hladan tuš jer nakon tropskih krajeva dočekuje me snijeg u Macole i majka svih jet lagova. Neka, vrijedilo je svakog prespavanog dana i probdijene noći.

Fast Forward, godina 2017. OOB ostavljam u dobrim rukama svoje sestre, a sama se usmjeravam na pomaganje drugim ljudima da osjete barem dio čarolije SAD-a koju sam imala priliku iskusiti. Ako imate priliku i mogućnost, ne oklijevajte, jer WEUSA je program koji će obogatiti vaš život na načine koje ne možete ni zamisliti.

O Programu:

CCUSA je međunarodna organizacija koja pruža razne radne programe za mlade u SAD-u. U programima svake godine sudjeluju tisuće mladih iz cijelog svijeta, a od 1999. godine CCUSA djeluje i u Hrvatskoj. CCUSA ti pruža mogućnost rada u ljetnom kampu s grupom djece koju ćeš podučavati različitim aktivnostima (razni sportovi, umjetničke i akrobatske vještine ili preživljavanje u prirodi), zatim mogućnost ljetnog sezonskog posla dok za bivše participante postoji i mogućnost obavljanja stručne prakse. Dakle, kakvi god da su tvoji interesi, pronaći ćeš nešto za sebe.

Za više informacija o programu, životu i radu u SAD-u, putovanjima i Magdaleninom iskustvu, dođite na prvi CCUSA info sastanak koji će se održati 21.11. u dvorani D7 na EFST-u a dodatne informacije potražite na službenoj web i facebook stranici te na youtube kanalu CCUSA-a.

Dragi naši, ovoga puta predstavljamo Financijski klub Split koji je nedavno osnovan, a već ima zapažene rezultate iza sebe. O njihovim počecima i aktivnostima koje provode imala sam priliku razgovarati sa Sarah Živković, dopredsjednicom kluba te vam prenosim što sam od nje doznala.

Možete li mi u nekoliko rečenica reći nešto o Financijskom klubu Split? Kako je nastala sama ideja o pokretanju kluba, tko je osnivač i kada je osnovan?

Financijski klub Split novoosnovana je studentska udruga koja djeluje pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu kao jedan od projekata Studentskog poduzetničkog inkubatora. Ideja o osnivanju financijskog kluba nastala je prije nekih godinu dana, a udruga je osnovana u travnju 2016. godine. Osnivači kluba su studenti Ekonomskog fakulteta Nikola Konjušak i Sarah Živković te Ivana Drmać, Anamarija Vasić, Sunčica Šumberac i Antonia Duvančić a od samog osnutka pridružila im se i nekolicina drugih studenata. Ideja je nastala sasvim slučajno. Naime, Nikola je planirao da se na fakultetu organizira predavanje na temu osobnih financija, a to nas je nakon jednog zajedničkog brainstorminga dovelo do ideje o osnivanju financijskog kluba. Osnivanje kluba odmah je prihvaćeno od samog SPI-a, fakulteta i profesora koji su nas podržali da osnujemo udrugu.

Čime se klub bavi?

Važno je istaknuti da je predavanje o osobnim financijama održano, ali na jednom većem nivou kao jednodnevna konferencija održana u svibnju na Ekonomskom fakultetu. Osim organiziranja takvih manifestacija, klub se bavi i investicijskim analizama. Za sada su članovi kluba sudjelovali u izradi investicijske analize Zagrebačke banke, a u siječnju 2017. naš tim sudjeluje na CFA Investment Research Challengeu u Mađarskoj. Taj projekt je uvelike podržan od strane profesora, posebno profesorice doc. dr. Ane Rimac Smiljanić koja je naš mentor na tom natjecanju.

Koji je cilj udruge?

Udruga Financijski klub Split je osnovana u svrhu okupljanja prvenstveno studenata, ali i drugih zainteresiranih za razvoj i unapređenje vlastitog financijskog obrazovanja kroz provedbu projekata i edukacija vezanih uz financijsku djelatnost te prenošenje tog znanja drugima.

Kako se može postati članom?

Članom kluba može postati bilo tko zainteresiran za područje financija, neovisno je li riječ o studentima ekonomskog ili nekog drugog fakulteta. Zainteresirani nam se mogu obratiti putem naše facebook stranice, a u planu je i izrada web stranice na kojoj će biti dostupno više informacija.

 Imate li u planu neke nove projekte?

Naravno! Pripremamo puno toga stoga vas pozivam da nas pratite i učite s nama.

Kao i svaki petak od 18 sati na rasporedu je S4S radijska emisija. Emisiju možete pratiti na najsunčanijoj frekvenciji Radio Sunca (92.9 Mhz FM) ili putem live streama na web stranici Radio Sunca.

Pobjedničku taktiku nismo promijenili ni ovaj tjedan, pa vam donosimo dva gostovanja. Matee Bešlić iz Kluba mladih Split s kojom pričamo o Klubu mladih, Global Entrepreneurship Weeku i koječem drugom. Druga nam gostuje Danijela Spahija koja ekskluzivno za S4S emisiju po prvi put predstavlja nadolazeći Dalmatinski val aktivizma.

Naravno, donosimo vam i studentske vijesti, a na kraju druženja moći čete se opustiti uz još jednu Nemoguću e-misiju.

Vjerujemo kako je sve ovo i više nego dobra pozivnica da početak vikenda provedete u opuštenoj atmosferi s S4S radijskom emisijom. Napominjemo da emisije koje ste propustili možete poslušati na našem mixcloud kanalu.

U utorak 29. studenog s početkom u 19:30 u Klubu Zona prof. dr.sc Inga Tomić Koludrović održati će predavanje na temu ”Rodni odnosi u vremenu krize”.

Pitanje rodnih odnosa u vremenu krize prisutno je u brojnim raspravama o tranzicijskim promjenama u postsocijalističkim zemljama. Te su rasprave često utemeljene na dvije pogrešne generalizacije. Jedna se odnosi na činjenicu da se svim postsocijalističkim zemljama pristupa kao da je riječ o homogenom bloku, a druga na tezu da retradicionalizaciju rodnih odnosa tijekom tranzicije treba pripisati raspadu socijalističkog rodnog režima – objašnjava Koludrović, najavljujući u svom predavanju pobijanje navedenih generalizacija rezultatima recentnih istraživanja. Predstavit će kvantitativne i kvalitativne rezultate istraživanja “Životne strategije i strategije preživljavanja kućanstava i pojedinaca u društvima jugoistočne Europe u vremenu krize” provedenog 2015. godine te druga istraživanja žena i roda realiziranih tijekom posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj.

Predavanje se održava u ciklusu Mala škola sociologija u sklopu kojeg Imaginacija – splitsko društvo sociologa jednom mjesečno u Zoni održava predavanja o aktualnim društvenim pitanjima.

Kako je naš domaćin Javi već dugi niz godina policajac u Pamploni, ima se priliku nagledat svega i svačega u doba San Fermina. Kako je i sam reka, za vrime ostalih 360 dana u godini Pamplona je tipičan miran gradić u Španjolskoj, čiji mir samo tu i tamo prekinu prosvjedi za oslobađanje pripadnika ETA-e koji su poprilično omiljeni u samoj Pamploni. Za vrime San Fermina se stvari dramatično promjene te ima pune noći posla. Očekivano, kaže da mu je najgore sa Britancima, koji kad malo više popiju budu skloni tučnjavama i neredu. Istovremeno, šta se tiće Španjolaca i njima sličnih, uglavnom se svodi naodvlačenje pijanih ljudi na triježnjenje.

Jedna od glavnih zadaća im je i osiguravanje trase za trčanje pred bikovima. Iako to izgleda kao nešto prilično ludo i stihijski po dojmovima sa televizije, zapravo se radi o poprilično organiziranoj stvari. Koliko već organizirano može bit nešto ludo samo po sebi. Od samog dolaska u Pamplonu nemoguće je ne primjetit bezbrojne postere i ogromne video ekrane sa uputama i pravilima trčanja. One uključuju objašnjenje startnih pozicija, kao i pravila ka: strogo zabranjeno slikavanje za vrijeme trčanja, zabranjeno povlačenje drugih ljudi (e ovo se stalno krši), zabrana trčanja u pijanom i drogiranom stanu i zabrana diranja i provociranja bikova. Kršenje navedenih pravila može rezultirati i uhićenjem te optužnicom. Tako su Španjolci uspili donekle uredit nešto „neuredivo“. Smisla ima, pogotovo šta ljudi obično stradaju u trčanju kada se neki bik odvoji od grupe te isprovociran krene u agresivni ispad. To se najčešće i događa kada netko za vrijeme trčanja dira i provocira bika, koji se potom okrene, te izgubivši svoje prike poludi od straha te počne nabadat na rogove sve oko sebe. Najjednostavnije trke su kada se bikovi ne razdvoje, jer tada i oni sami žele samo šta prije pobić od svega put arene.

Javi je ima dugo iskustvo čišćenja trase od pijanih ljudi prije početka, osiguranja iste, te intervencija sa ozlijeđenim i probodenim ljudima. Zato, kad smo ga pitali jeli ikada trča, reka je da nije i da mu ne pada napamet nakon šta je vidia puste probodene ljude. Sugerira je da na to zaboravimo i da se fokusiramo na samu fiestu umisto na trčanje. Trčanje je ionako svakoga jutra San Fermina u 8 pa smo imali cilu noć vrimena da razmislimo.

Zato smo pripremili par boca „calimocha“ i krenili u grad. Odma po dolasku u centar tokom večeri mi je bilo jasno zašto je San Fermin poseban. Cili grad je živia u ritmu fieste, ispunjen sa skoro milijun ljudi. Razni bendovi, svirači i pjevači su okupirali ulice. Svi su pijani od calimocha ludovali po ulicama a ljudi sa balkona prolivali vino po ljudima na svakon kutu. Odma smo komentirali da je Ultra ništa u usporedbi sa ovime. Ono šta nan je bilo najluđe šta su na ulicama i dalje bili ljudi od 2 do 90 godina, a bome su i ovi stari Baski i Španjolci bili među najluđima.

U tom trenu, iako nan se Javi čini prilično hiperaktivan, i dalje smo mislili da će on bit koliko toliko ozbiljan, jer ipak je policajac koji radi tu. Opet sam bia u krivu otprilike ka Ćiro kad je prognozira laganu pobjedu protiv Debrecena. Znači, već nakon prve boce calimocha je postalo jasno da je naš domaćin opća nepogoda, na komičan način. Čovik je živo utjelovljenje pojma vašeg prijatelja koji privlači nevolju i koji vas je u stanju u svakon klubu uvuć u tučnjavu u roku par minuti. Kako god bilo, njega je San Fermin skroz ponia pa se ima potrebu uključit u svaki band i priredbu po ulicama, upadat ženama svih dobi, od kojih je za neke u najboljem slučaju postojala slabašna nada da su punoljetne a poprilično mladolike, pa do nekih koje su vjerojatno uživo svjedočile Španjolskom građanskom ratu. Kako god bilo, sa njim smo upoznali tili ne tili hrpu ljudi, a za ne falit i doslovno svakog policajca i specijalca koji se nalazia na ulicama. Očito je čovik malo hiperaktivan ali istovremeno i poprilično popularan među svojim kolegama. U jednom trenu smo ga izgubili, a kako zbog velike mase ljudi po ulicama mobilni signal uglavnom ne radi to je značilo da ćemo tribat smislit način za vratit se doma u predgrađe Pamplone bez auta i nekako uspit uć u kuću bez ključa. Al tad nije bilo vrime za razmišljat o tome, jer se počelo razdanjivat a to je značilo da se približava osam sati i vrijeme trčanja pred bikovima.

Još smo vagali šta učinit, pa smo otišli izvidit. Već 20-ak minuti prije početka na trasi je stalo i zagrijavalo se gotovo tisuću ljudi. Svih rasa, dobi, i to i muški i ženske. Inače, može se počet trčat sa 3 pozicije. Ona osnovna, na početku trase je ono što se smatra pravim trčanjem ali je i najopasnije. Tako da ako stanete tu, policajci vas provjere jeste li pijani i jeste li ikad prije trčali. Ako kažete da vam je prvi put, udaljit će vas sa te pozicije i poslat na drugi ili treći start na kasnijim djelovima trase. Naravno, uvik im možete lagat da nije prvi put, al to pravilo nije zaludu tu. Ako krenete sa prvog dijela, krečete odmah ispred bikova, koji mogu uhvatit i 30km/h, a treba proći i neslavni zavoj „curva de los muertos“, koja nosi to ime zbog ogromnog broja ljudi koji su tu stradali. Radi se o oštrom zavoju koji bikovi često ne uspiju savladat, pa ako se nađete između njih i ograde u trenutku kad se zabiju u nju, ne piše vam se dobro. Ono što otežava stvari su drugi ljudi, koji i uzrokuju veći broj ozljeda nego bikovi. Kako je u trčanju natiskano gotovo 1000 ljudi, veći problem je međusobno povlačenje, guranje i zapinjanje, pogotovo od strane nadobudnih turista ala Amerikanaca, koji ne prate pravila koja domaći dobro poznaju.

Druga i treća startna pozicija su dosta zahvalnije i iako se ne smatraju pravim trčanjem ispred bikova, odlična su opcija za nove kojima je prvi put. Ka prvo, dobijete dosta fore ispred bikova i prvog vala ljudi, a i drugo, u tim dijelovima trase ima mnogo dijelova di možete priko drvene ograde iskočit van trase ako vidite da ne ide na dobro. Zato smo mi odučili za prvu godinu i skupljanje iskustva otrčat malo na sigurno i iskočit kad se bikovi približe, čisto za skupljanje iskustva za iduće godine.

Kad stanete tu, okruženi sa stotinama drugih ljudi, početni entuzijazam brzo prelazi u nervozu kako se vrime približava. Kad se oglasi pucanj koji označava 08:00h, dolazi do nagle promjene atmosfere među trkačima. Kako hrpa bikova koji mogu težit i do tonu počnu trčat, doslovno osjetite kamene ploče ispod vas kako se tresu uz snažan zvuk u pozadini. Odjednom ste okruženi sa ljudima koji svi paničare i odma počinju iskakat priko ograde. Svi vuku i povlače svih i odjednom se nalazite u nekontroliranom kaosu. Malo smo protrčali i gurali se sa ljudima a kad smo čuli da su bikovi već nedaleko, odma iskočili vanka. Nakon šta su bikovi protutnjali skočili smo nazad i sigurno trčali, iza njih, do arene. Tako smo osjetili to trčanje, na prilično „tetkast“ način, ali virujte mi, ne kažu zalud stari „Pamplonci“ da se prvi put triba tako. Triba osjetit to tlo koje se trese pod vama, ljude koji vrište i vuku vas za rukave.

Na putu do arene smo vidili i starijeg čovika, oko 60 godina starog, iz Južne Afrike, koji je leža proboden na podu, a ekipa hitne pomoći ga je oživljavala. Koliko smo čuli kasnije, uspia se izvuć. Ta slika je dobra za povratak u realnost i podsjećanje kako je besmisleno to sve.

Međutim, ipak kad dođete do Arene i vidite cilu tu predstavu, vidite da ima i tu nečega šta tira ljude na naizgled besmislene ludosti, koje se Hemingway toliko trudia opisat u svojim knjigama.

Hajduk! Samo Hajduk, samo ponos i kad tuče i kad gubi, Hajduk se voli, Hajduk se živi, Hajduk je tradicija, gospodo i dame?

Potaknuta nedavnim događajem, smjenom trenera Pušnika i dolaskom Katalonca, Carrilla, moram si postaviti logično pitanje – Zašto? Gospodo i dame, zašto?

S tim da, budimo iskreni, ne žalim preveć za susjedom Pušnikom. Ne sumnjam da je dao sve od sebe, nije išlo i to je tako, već žalim za upravom. Nemam ništa protiv Kosa i ostatka, Slavonci su i punili redove Hajdukove prve postave, nemam ništa protiv nikoga. Doista, nemam. Ali, ne mogu shvatiti… Teško mi je.

Jesam, žensko sam, nemojte me osuđivati i govoriti da nemam pojma o nogometu, odnosno politici. Smatram  da ste svi vi, koji ste čuli za posljednju vijest, reagirali poprilično isto… Ili vam je ovo pitanje palo na pamet.

Zašto? Zašto forsirati strane trenere, zašto je tuđe uvijek bolje nego naše? Ako govorimo o bilo čemu, njemačko je bolje, naše nikako, sve preko granice je bolje.

Zar vam nije jasno da u Hrvatskoj postoje odlični treneri, profesionalni treneri sa svim papirima potrebnim za rad? Ima i onih poštenih, ne biste vjerovali… Ali, di su? Preko granice, nažalost, jer tamo je bolje.

Jer u Lijepoj našoj posla nema, a ako ga i ima, slabo je plaćen ili nije plaćen uopće, ali nije ni to najgore. Još gore je kad radiš taj posao, a netko ti „odozgo“ diktira što ćeš i kako ćeš – gotovo robovlasništvo. Krvav je to kruh, a politika se uvukla u gotovo sve. Izgubio se davno žar u sportu. Pare su više no ikad u igri. Pare su proklete.

Te iste pare tjeraju i naše trenere i naše Hrvate diljem zemlje dalje trbuhom za kruhom. Tjeraju ih u bijeli svijet, u tu uređenu Njemačku, u Irsku, u Ameriku itd.

Kad smo zaboravili snove naših roditelja i djedova o slobodnoj zemlji, o dobroj zemlji gdje će se nastavljati generacije, gdje više mladi neće morati odlaziti?

Možda je to tako trebalo i biti, možda nam tako i treba, da nam se svi dragi, znani i neznani isele i pričaju o „boljem“ životu, tamo negdje daleko, žaleći za svojim domom. I nemojte reći da se nisu borili, tražili su, sve su mogućnosti iscrpili i odlučili dići sidro…

Nije to lako, nije lako odustati od svog doma. Lako je „kukati“ – meni je teško, ne mogu više, ne da mi se… Borite se, borite se i dalje. Nama mladima ovo je odlična lekcija, ovo je znak da je vrijeme za promjene. Ja neću otići iz Hrvatske, ne želim i svim snagama ću se truditi. Ali prije svega neću „kukati“. Nemojte ni vi.

Gdje ja vidim problem? Ovako, istina je da nam država ne funkcionira kako bi trebala, ali za nas nade ima. Ništa nije stalno, sve je podložno promjenama, pa tako i ovaj „kupus“. Problem je što se ne želimo „dovoljno“ pokrenuti, svatko u svom području. Kao, pametna smo nacija pa daj iskoristimo tu pamet u svojoj državi. Svi imamo neke ideje, snove, ambicije. Trudimo li se dovoljno, vjerujemo li dovoljno u sebe? Realno, ne možemo očekivati odmah nakon fakulteta direktorsku poziciju, to tako ne ide. Prihvatite činjenicu da ćete se namučiti dok dođete do tzv. pozicije. Nikome ništa ne pada s neba pa tako ni u Hrvatskoj. Nemaš posao, stvori sam sebi priliku. Pitaj, traži, zovi, hodaj, budi uporan, kreni od nule. Samo se nemoj žalit, nemoj „kukat“ jer nitko neće slušati tvoje samosažaljevanje. Uzmi stvar u svoje ruke i napravi nešto, koliko god to glupo i otrcano zvučalo. Napravi nešto korisno, ma otiđi i u tu Njemačku, pokaži im što znaš, ali vrati se brzo. Možda ćeš imati veće šanse za posao po povratku, jer sigurno ćeš iz Njemačke donijeti nekakav papir, imat ćeš iskustvo jer eto, sve tuđe je bolje. Ili možda nećeš… Nema veze. Možda uspiješ pokrenut nešto svoje i zaposliš deset ljudi. Vrh!

Kažu na mladima svijet ostaje, haha istina. Na kakvim mladima, na onima što su navikli sve dobit na gotovo? How yes no. Ugledaj se na te sve što su morali otići van, mislite li da je vani stvarno toliko bolje nego kao kod nas? Pitajte ih…. U većini slučajeva ćete se razočarat.

Ipak, iznenadit ćete se kako svatko od nas može napraviti „čudo“, a da ne ode iz našeg grada, iz naše zemlje. Evo, Naš Hajduk vam je pokazao. Nisu radili i ustrajali samo jedan dan, ali u samo jednom danu pokrenuli su lavinu ljudi da im se pridruži u naumu. Takvih kao oni ima još mnogo, zapamtite.

Učite, stvarajte radne navike, ne dosađujte se u životu,trud se uvijek isplati, budite stvarno promjena i nadajte se da će Hajduk postati prvak.

Sigurno postoji mnogo vas koji obožavate palačinke, ali se želite zdravo hraniti pa ih izbjegavate. Ovaj nam se recept čini pravo rješenje. Mi ga još nismo isprobali, no zasigurno hoćemo, a vi nam javite svoje dojmove.

Sastojci:

• 115 g mljevenih zobenih pahuljica
• 10 g mekinja
• 2 dcl mlijeka
• 1 dcl vode
• 1 jaje
• prstohvat cimeta
• 1 velika žlica kokosovog brašna
• naribana korica naranče, kakao, zaslađivač, maslac

Priprema:

Sameljite zobene pahuljice u blenderu (skuplja opcija je gotovo zobeno brašno).

U posudi pomiješajte mljevene zobene pahuljice i pšenične mekinje (zobene imaju više kalorija). Mekinje možete i izostaviti ako ih nemate. Dodajte mlijeko, vodu i jaje te dobro promiješajte. Po želji (i mogućnostima) dodajte cimet, kokos, naribanu koricu naranče i kakao. Također zasladite po želji, ukoliko baš strogo pazite na prehranu ne morate uopće stavljati šećer ili ubacite žlicu (ili manje) meda ili stevije.

Pečenje. Na tavi na kojoj se ništa ne lijepi možete ispeći palačinke bez masnoće, a na običnu tavu stavite malo maslaca na srednje jakoj temperaturi i obrišite papirnatim ručnikom. Postupak je sličan kao i kod običnih palačinki, samo što zobene palačinke moraju biti malo deblje (oko 0.5 cm). Ako volite, na palačinku koja se peče, na još sirovi dio, možete dodati tanko izrezane komadiće jabuke, banane ili kojeg drugog voća.

U slučaju da pravite palačinke za više ljudi, preporučujemo vam da povećate dozu jer od ove smjese ispadne 7-8 palačinki. Palačinke poslužite s kojim god namazom želite – najzdravija je opcija domaća marmelada bez konzervansa i šećera.

Dobar vam tek!

Povodom nadolazećih blagdana Udruga S4S odlučila je napraviti malu humanitarnu akciju za kraj ove godine i uveseliti štićenike doma Maestral. Ovim putem pozivamo sve studentske udruge na našem Sveučilištu kao i ljude dobre volje da nam se pridruže.

Ne treba nam mnogo, samo malo vašeg slobodnog vremena, volje i pokoje dječje igračke ili knjige. Što god donesete vjerujemo kako će biti i više nego dovoljno. Također, ukoliko ste u mogućnosti, možete donijeti u prostorije naše udruge i druge stvari, poput školskog pribora, odjeće, obuće, higijenskih potrepština ili pak slatkiše, koji će zasigurno djeci izmamiti osmijeh na lice.

Vaše stvari možete donijeti svakog dana, do srijede 21. prosinca, u vremenu od 10 do 11 ili od 15 do 16 sati (21. prosinca do 11 sati) u „Studentušu“ na adresi Zrinsko-Frankopanska 38 (zgrada bivšeg Pomorskog fakulteta) gdje će vas dočekati naši članovi.

Nadamo se kako ćete se odazvati u što većem broju i uveseliti blagdane djeci i štićenicima doma Maestral u Splitu.

Kao što i sam naslov članka kaže, u ovotjednoj kuharici nećemo vam pisati recept za neko konkretno jelo, ali ćemo vam pomoći kako da u nadolazećem razdoblju uživate u kolačima, ali ipak nastavite sa zdravom prehranom.

Većina vas zna da su šećer, bijelo brašno, rafinirana ulja i ostale visoko prerađene namirnice stvari koje je bolje izbjegavati zbog svih štetnih posljedica koje one mogu izazvati. O tim štetnim posljedicama nećemo pisati ovdje jer je to ipak tema za neki drugi članak. Sada vas ne želimo previše zamarati detaljima, nego vas upoznati s alternativama spomenutih proizvoda.

Bijelo brašno možemo zamijeniti integralnim vrstama brašna te tako svaku poslasticu učiniti nutritivno vrijednim i zdravim obrokom. Preporučavamo vam sljedeće vrste integralnih brašna: laneno, kukuruzno i bademovo. Nedostaje li vam vitamina B ili pak izbjegavate gluten, onda je za vas kukuruzno brašno definitivno pravi izbor.

Kokosovo, orahovo i lješnjakovo ulje odlična su zamjena za rafinirana ulja. Kokosovo je ulje zbog svoje otpornosti na visoke temperature izuzetno pogodno za prženje i pečenje.

Naravno, ne smijemo zaboraviti i čokoladu koja je neizbježni dodatak većini slastica. Uobičajenu čokoladu možemo zamijeniti tamnom ili bijelom čokoladom s dodatkom prirodnih zaslađivača. Osim što ima niži glikemijski iznos, tamna čokolada sadrži veću količinu antioksidansa nego mliječna čokolada, a i bogata je vlaknima.

A koji su to prirodni zaslađivači? Radi se o agava sirupu, medu, steviji, smeđem šećeru, kokosovom šećeru i šećeru od breze. Agavin sirup je čak slađi od meda, ali ima vrlo nizak glikemijski indeks zbog čega je idealan za održavanje optimalne razine šećera u krvi. Glikemijski indeksi: agava sirup 27, kokosov šećer 30-35, med 83, bijeli šećer 137. Najzdravija moguća zamjena za šećer je originalna stevija s glikemijskim indeksom ravnim nuli.

Za kraj ćemo se posvetiti zdravim začinima. Tu vrijedi spomenuti cejlonski cimet, đumbir i kurkumu. Cejlonski cimet odličan je dodatak savijačama i medenjacima, đumbir se najčešće koristi kod pripreme pita, medenjaka te slastica s orašastim plodovima, a kurkuma je izuzetno zdrav i ljekovit začin koji se koristi u pripremi kako slatkih, tako i slanih namirnica, a zbog svoje intenzivne žute boje koristi se i kao prirodna zamjena za boje.

Na internetskim stranicama možete saznati detaljnije informacije o blagodatima navedenih prehrambenih proizvoda. Neki od njih teže se pronalaze, a i kad se pronađu cijene su ubitačne za studentski novčanik, no zamijenite li bar pokoji sastojak slastica njegovom zdravijom alternativom opet ste učinili ogroman korak naprijed.

Mi vam želimo ugodne, slatke i zdrave nadolazeće blagdane. Možda vas razveselimo kroz sljedeći tjedan receptom za konkretnu božićnu slasticu, ali u svakom slučaju – s povratkom fakultetskih obaveza vraćamo se i mi. Stay tuned.

Izvor: alternativa-za-vas.com