![14639655_1432966096731486_1086238018494616619_n]()
Od siječnja ove godine Studio Smijeha kontinuirano nasmijava Splićane! Stand-up nastupima i Open Micovima, koje smo u početku mogli gledati u Quasimoda, a sada ih gledamo svake srijede u Ghettoa, prethodila je Stand-up radionica komičarke Marine Orsag na kojoj su polaznici prikupili znanje koje sada pokazuju na sceni.
Ipak, nisu svi splitski stand-up komičari tako “friški”, među njima se nalaze i dva malo iskusnija komičara koji se stand-upom bave već dvije-tri godine, Josip Škiljo i Tomislav Primorac. Kao voditelji Open Micova u Ghettoa svake srijede, trude se “potpaliti” atmosferu i održavati je zagrijanom za sve koji se požele okušati u stand-upu.
Osim s ovom dvojicom rezidenata Studija Smijeha, popričali smo i s dva nova stand-up komičara koji su na gotovo svakom Open Micu ove godine nasmijavali publiku, a radi se o Anti Traviziju i Vanji Dobrijeviću.
Koje su odlike dobrog stand-upovca, koje ih “predrasude” o komičarima najviše izbaciju iz takta, je li Split stand-up friendly te koga su izazvali na Open Mic, pročitajte u nastavku. ![:)]()
- Kako ste u sebi prepoznali stand-upovce? Kako biste opisali svoj komičarski stil?
Tomo: Stand-upovca prepoznaš u sebi tako da prvo stekneš dojam da ljudi pozitivno reagiraju na tvoj humor, a ostalo je strast prema stand-upu kao disciplini i upoznavanje forme. Okušao sam se u njemu i prije radionica, u Zagrebu, na svoju inicijativu. Stil se još gradi, ali vjerujem da postoji već neka prepoznatljivost.
Ante: Prijatelji su mi rekli da mogu „laprdat“ i nasmijavat ljude i prenosit pozitivnu energiju, pa zašto ne onda. Novo iskustvo na kraju krajeva. Još se tražim u svom komičarskom stilu, ali su uglavnom nekakav apsurd, imitacija i sarkazam prisutni u mojim nastupima.
Josip: Prije nego sam se počeo bavit ovim, gušta sam gledat nastupe stand-up komičara, uglavnom američkih. Bio sam skeptičan prema domaćem stand-upu, ali nakon što sam pogledao par nastupa uživo, promijenio sam mišljenje. Kad sam čuo za radionicu odlučio sam vidjet kako to izgleda i tako je sve počelo. Ne bih rekao da imam neki poseban stil, još uvijek isprobavam razne varijante izražavanja na sceni.
Vanja: Želja za bavljenjem stand-upom se zapravo rodila kroz godine i godine gledanja raznih stranih komičara, kako sam gledao njihove nastupe tako su se počele rojiti ideje za vlastiti materijal i radionica je super došla kao mjesto gdje sam to zapravo mogao iskušati. Stil bih rekao da je najbliži nekakvom sarkastičnom komentaru na svakodnevicu i vlastita iskustva.
![standup]()
- Vaš najveći komičarski strah ili najstrašnija/najsramotnija situacija koja vam se dogodila na sceni?
Tomo: Najveći strah, bez puno dvojbe, je da se nitko ne smije, a to je ujedno i najstrašnija situacija koju sam doživio. Sramota traje par dana (ili tjedana, ako je bilo poznanika u publici), ali kasnije shvatiš da je sve to dio učenja. Bez muke nema nauke.
Ante: Najgore mi je možda bilo kada sam nastup otvorio s jednom šalom potpuno samouvjeren da će se svi nasmijat i da će svi skužit. To mi je zapravo bila vodilja nastupa. Nitko od 70 ljudi se nije nasmijao, počeo sam se gubiti, zamuckivati, srce mi se uzlupalo, trebalo mi je 20 sekundi da se vratim. Nije zapravo ništa strašno, ali kad se sjetin te tišine i pogleda publike, jeza me hvata.
Josip: Najstrašnija situacija mi se dogodila nedavno u Zagrebu. Išao sam s isprobanim materijalom, ali tu večer nisam dobio reakciju publike, tj. dobio sam vrlo mlaku reakciju. Iako je nastup trajao 20-ak minuta meni se činilo kao vječnost. Umro sam tu večer na pozornici više puta nego Tony Cetinski u svojoj pjesmi.
Vanja: Dosad nisam imao prilike doživjeti baš nešto toliko sramotno, bilo je samo par nastupa koji su lošije prošli kod publike, ali preko toga se prijeđe i nastavi dalje. Najveći strah je da me na moju bazu netko iz publike poklopi tako da se svi nasmiju, a da mu neću znati vratiti. Ja sam jedan od onih koji se 3 dana kasnije sjeti kako nekome dobro vratiti.
- S kojim ste se predrasudama i/ili zabludama o stand-up komičarima do sada susreli? Koja vas najviše izbaci iz takta?
Tomo: Najviše me izbaci iz takta kad mi neko kaže “Ajd, nasmiji me sad ovde, da vidim ja šta ti to govoriš tamo na stand-upu.” Prvo, nismo klaunovi ili džuboks koji po narudžbi nasmijava. Zar ti moje društvo nije ugodno samo po sebi? Većina šala upravo nastaje kroz običan razgovor, prema tome, pričajmo opušteno. Drugo, u stand-upu je potrebno stvoriti privid spontanosti, a to je teško na prethodno opisani način.
Josip: Jedna od predrasuda s kojima sam se sreo je ta da je stand-up nešto što može svatko izvesti bez problema, a takvima poručujem da se prijave na open mic. Ne bih rekao da me izbaci iz takta, ali me najviše živcira. Druga predrasuda je da su stand-up komičari dežurni klauni od kojih neki ljudi očekuju da stalno zabavljaju društvo. Treća predrasuda koju sam i sam imao je da hrvatski stand-up komičari nisu duhoviti, a imaju je ljudi koji nikad nisu stand-up gledali uživo.
Ante: Mislio sam da većina komičara improvizira na stageu, ali zapravo svi prvo pišu šale koje provjeravaju bezbroj puta.
Vanja: Dosad nisam naletio na neku predrasudu, više na čuđenje prijatelja i poznanika kako to da se ja bavim stand-upom (nisam bio baš pretjerano pričljiv u ranijim godinama).
![škiljo]()
- Najbolji humor imaju (nacija ili regija u RH)? Domaći i strani najbolji komičari?
Tomo: Ne bih baš rekao da je humor svojstvo nacije. Donekle, neka podneblja sigurno imaju više humora, nego druga, ali više je na pojedincu. U suprotnom govorimo o stereotipima. Kad vidim bosanskog stand-up komičara, ne želim vidjeti bosanski humor, želim vidjeti njegov humor. Najbolji u svijetu, za mene, od živućih su Louis C.K. i Eddie Izzard, a od ovih što su nas napustili George Carlin, Bill Hicks, Richard Pryor i Mitch Hedberg.
Ante: Preferiram američke i britanske komičare. Trenutno su mi najdraži Bill Burr i Louis C.K.
Josip: Humor je stvar ukusa. Na području bivše države ima stvarno dobrih komičara, ali ne bih neku naciju ili Hrvatsku regiju stavljao ispred drugih. Meni je osobno od svjetskih komičara najdraži George Carlin, a od domaćih Saša Turković.
Vanja: Najbolji komičar, bez premca – George Carlin.
- Koje teme preferirate, a koje izbjegavate i zašto?
Tomo: Izbjegavam pretjeranu vulgarnost, posebno ako vidim da je finija publika, i klišejske teme poput muško ženskih odnosa, nacionalnih stereotipa itd… Trudim se baviti se temama koje su zapostavljene, a ja se s njima lakše povezujem.
Ante: Pričam o onome šta mi padne na pamet, još se tražim. Ništa svjesno ne izbjegavan, ali primijetija san da politika nije bila još dio mog nastupa. Možda je nesvjesno izbjegavan.
Josip: Religija i obiteljski odnosi su mi najdraže teme, a najviše izbjegavam temu sexa, jer mi se čini previše isfurana.
Vanja: Nemam toliko dobrih baza niti količinu teksta da bih mogao izvući neku temu koja se ponavlja, ali dosad su dobru prođu uvijek imale baze koje napravim na vlastiti račun.
- Open-majkovi u Splitu funkcioniraju skoro godinu dana i vi ste manje-više stalna postava. Kakva je publika? Je li Split „stand-up friendly“?
Tomo: Nije toliko na publici da ima smisla za humor, nego na nama. Publika koja nas prati u Ghettoa je super i zadovoljstvo je nastupat ispred njih. Split se sve više upoznaje sa stand-upom i postaje stand-up friendly.
Ante: Splićani ka i uvik svaku novotariju gledaju sa zadrškon, a kada shvate da zapravo nije loše, onda to postane đir. Publika je super. Znali smo ih tjerat nakon nastupa da idu doma, međutim htjeli su se još smijat s nama. Podrška je ogromna i na tome im hvala. Znaju što komičari prolaze na stageu tako da će te uvik pogurat pljeskom. Nismo još imali neugodnih iskustava, više da je netko bio pijan pa je smijehom ometao, što je opet simpatično.
Josip: Tomislav i ja smo više-manje standardni kao voditelji. Dio sudionika ovogodišnje radionice je najčešći dio postave, ali raduju nas i novi ljudi koji se prijavljuju. Split je izrazito stand up friendly, a za publiku bih rekao da su podrška koju se samo poželit može! Dobro prihvaćaju različite tipove humora i znaju prepoznat dobru bazu. Stalno dolaze novi ljudi i zato im velika hvala!
Vanja: Publika je kako-kad, ali dosad su prevladala pozitivna iskustva, u dosta slučajeva bi klub bio nakrcan tako da se lako stvori dobra atmosfera. Je li Split zaista stand-up friendly će pokazati vrijeme, ali ovo što se dosad moglo vidjeti obećava. Publike ima, mene je najviše iznenadio odaziv mlade ekipe (18-19 godina).
![publika]()
- U Splitu nema stand-up komičarke, a i u Hrvatskoj i svijetu stand-upom se bave većinom muškarci. Kako to komentirate?
Tomo: Slično je i s bendovima. Žena fali u određenim sferama, pa ne čudi što ih fali i u stand-upu. To je svakako šteta. Dobro bi nam došla ta vrsta raznolikosti, pa pozivamo duhovite dame da navrate u Ghetta.
Josip: Možda je to zato što većina žena nema “muda”.
Znam puno žena koje imaju odličan smisao za humor, koje su izrazito duhovite, bacaju vrhunske baze, ali na sam spomen ideje da se okušaju u stand-upu odmahuju glavom. Ne znam, još se nije rodio taj koji je odgonetnuo tajne ženske psihe. Nadam se da sam ovim odgovorom isprovocirao koju curu da se prijavi.
Vanja: Navike i mentalitet, kao i većina pojava u društvu. A i muški su u prosjeku skloniji nekoj međusobnoj sprdanciji pa im je valjda lakše izaći i valjati kojekakve baze u mikrofon. Bilo je cura na radionici, ali nisu se odvažile nastupiti više od jednom. Treba ih natjerati da krenu, da probiju led.
- S obzirom na to da je hrvatska, a posebno splitska stand-up scena, u kreaciji i da je ovo poziv svim hrabrim i samouvjerenim pojedincima da se okušaju na open-majk srijedom, možete li reći koje osobine ukazuju na to da se u nekome skriva stand-up komičar?
Tomo: Ekspresivnost, izražajnost, ekstrovertiranost i ne prezanje od javnog govora, znatiželja i strast za otkrivanjem novih stvari, prepoznatljivost univerzalnosti u životnim situacijama i na kraju krajeva, duhovitost. Jako je bitna i socijalna inteligencija i prepoznavanje povratnih reakcija od drugih ljudi. Nije poželjno da stand-up komičar ima osobine onih ljudi koji te upilaju u busu.
Ante: Ako vole puno pričat, biti u centru pažnje, smatraju da imaju što za reći društvu.Treba se znati narugati sam sa sobon i ne bojati se tuđih mišljenja. Ako u životu stvari gledaju s humorističnom notom, uz prstohvat depresije,sarkazma i ironije, to bi bilo taman. Šta se najgore može desit ako nastup bude loš? Samo ćeš završit na internetu, a internet pamti zauvijek. Šalim se. I ja san se bojao ko nikad prije prvog nastupa, nisam spava 3 dana prije od stresa, ali mislim da mi je to bila ponajbolja odluka. Sretniji sam u životu otkad se bavim stand-upom.
Josip: Ako netko voli stand-up kao formu, velike su šanse da ima smisla za humor, ne nužno, doduše. Naznaka potencijalnog stand-up komičara može bit ako netko ima potrebu drugima komentirati svakodnevicu koja ih okružuje, a pri tom često nasmije i svoje društvo. Ako netko ima i najmanju želju da se okuša u stand-upu, a koči je/ga strah, to je isto dobar znak. Nije lako to prebrodit, ali neće publika nikoga ubit. Kod mene je trema uvijek prisutna i stalno se borim s njom.
Vanja: Nema pravila, tko god voli valjati baze i tko god voli gledati stand-up, trebao bi se okušati. Nije bitno kad je netko u svom elementu, je li to na kavi s prijateljem/icom, s ekipom vanka, u razredu, na poslu, na Facebooku… Nije važno je li netko povučen ili showman, flegma ili temperamentan, ima raznih stilova. Ništa ne košta probati.
![14352014_1164459636945776_7018821063541835595_o]()
- Za kraj jedan izazov – javno nominirajte osobu, poznatu ili anonimnu, koju izazivate da se okuša u Open Micu.
Tomo: Izazivam svog bivšeg bendovskog kolegu i prijatelja Franu Mihalja iz Justin’s Johnsona. Volio bi ga vidit kako nasmijava ljude u Ghetta onako kako nasmije mene, a i publiku na koncertima.
Josip: Nominiram Bernarda Perića, legendu Gitka TV, kojeg sam već nagovarao da se okuša u ovoj formi, ali se čovjek ne da! Nadam se da će ova javna nominacija urodit plodom.
Vanja: Moj prijatelj Marin Perkov, samo bi onda trebalo prvo dovući njegovu linu guzicu u Split.
Slika sama kaže – otvoreni mikrofon čeka! Ako ste i u jednom trenu čitajući ovaj intervju zamislili sebe kao stand-up komičara, trebate se okušati. Pravila za sudjelovanje na Open Micu možete pročitati ovdje. Ako vam je intervju bio zanimljiv, svakako ih trebate pogledati danas, kao i svake srijede, u 20: 30 u Ghettoa, garantiramo vam da ćete se nasmijati, upad je 10 kn.