![kocka]()
Hrvatska, društvo i okolina u kojoj se nalazimo najčešće kriju puno problema koje zapravo i ne primjećujemo ili ih se trudimo ne primijetiti sve dok nas ne zahvate. Nije tako samo u Hrvatskoj. Tako je svugdje u svijetu, nažalost. Alarmantni podatci koji pokazuju kako sve veći broj mladih ljudi odlučuje kockati svakako su razlog zbog kojega o tom problemu trebamo pričati, djelovati preventivno i poslati adekvatnu poruku cjelokupnom društvu, a poglavito mladima. Razni su razlozi koji običnoga građanina dovedu u iskušenje da kocka – loša ekonomska situacija, znatiželja, agresivni marketing… Sve je moguće.
Donosimo svjedočanstvo mladoga studenta koji se našao u ogromnom problemu, u raljama opasne ovisnosti – u problemu s kockanjem. Ovisnost koja može zahvatiti svakoga i izjedat će vas koliko god joj dopustite. On je bio kao i svaki drugi mladić, student-brucoš. Roditelji su mu slali iznadprosječne džeparce i u početku je sve bilo idilično. Fakultet je volio, a predavanja nije propuštao, sve do jednoga događaja koji će ga, na sreću na kratko, usmjeriti na krive životne staze, na put kojim ne želite krenuti, no ako i kojim slučajem jeste, izvucite pouku iz ovoga svjedočanstva.
Krenulo je kao i kod svih drugih – sasvim bezazleno, sasvim bezopasno. Bio je to običan dan kada sam poželio odigrati kladioničarski listić u iznosu od pet kuna. Šetajući gradom naišao sam na popularne kladomate koji su raspoređeni mahom u automat klubovima. Kako je bilo jednostavnije istipkati željene parove nego ih staromodno ispisivati olovkom na papiru, oslučio sam isprobati i ovaj način kockanja. Bio je početak crnoga razdoblja moga života, a da toga nisam bio ni svjestan. Odmah do spomenutoga kladomata bio je postavljen i elektronski rulet. To je također krenulo bezopasnom uplatom od deset kuna na crvenu boju. Gle čuda, došla je crvena boja i ja sam tada bio bogatiji za dupli iznos od uloženoga. Ovo je puno jednostavniji način za „zaradu“ od bezuspješnoga igranja kladionice. Upravo je to bio poziv ovisnosti – novac i dobivanje istoga. Sljedećega sam se dana vratio na isto mjesto. Sada nisam bio duplo bogatiji – bio sam višestruko bogatiji. Pogodio me i neki jackpot na popularnim aparatima. Sada sam već bio opsjednut, a da toga nisam bio ni svjestan.
Te sam večeri častio prijatelje, cure, trošio gdje god sam stigao. Kada sam ostao bez novca, nakon par dana, krenuo sam ponovno kockati, ponovno zaraditi. Ovoga puta nije išlo. Izgubio sam značajan iznos. Ali, tada je svoju ulogu odigrala psiha. „Eh, ma to je samo loš dan, nesretna poslovnica, vratit ću se tamo gdje sam dobio prve novce.“ To je bio glas ovisnosti koje nisi ni svjestan, niti si svjestan značenja toga glasa. Povratak u staru poslovnicu donio je ponovno značajni dobitak. Tada opet u mojoj glavi čujem onaj poznati glas, odnosno kriva uvjerenja koja u glavi imaju samo već formirani kockari. „Kao što sam rekao, stara poslovnica – novi dobitak“, tješio me glas iznutra.
Kući sam tada otišao sretan, imao sam za trošiti, a posljednjih tjedana živio sam kao kralj. „Kako li sam samo pametan?! Dok se drugi zafrkavaju s fakultetima i rade preko student servisa, ja masno zarađujem, živim kao kralj i imam više nego što će oni imati i da rade cijelu akademsku godinu.“ Kakvo li je to samo varanje bilo. Uslijedio je buran vikend, potoci alkohola i uživanja. Došao je i ponedjeljak, a s njime i vrijeme za „posao“. Tada već dulje vrijeme na predavanja na fakultetu nisam ni pomišljao. Nadobudno, s osmjehom na licu, ulazim na „radno mjesto“.
Da skratim priču. U međuvremenu sam stekao tehnike pravog kockara. Nisu to više bile igre na boju – ciljali su se brojevi, željeli su se samo masni dobici. Do sada sam gubio beznačajno, a izgubljeno vraćao četveroduplo. Međutim, ovaj put nastao je proces kojeg ću nazvati – postupno izjedanje. Tada sam se prvi put osjećao kao napušteni psić – bez vlasnika, bez ikoga. Novac sam izgubio, a onaj glas koji me je ohrabljivao, sada mi je samo govorio: „Hitno nađi novac za ulog, moraš vratiti izgubljeno.“ Tako je bilo, dolazak doma, nazivanje prijatelja i prva zaduživanja. Urodilo je plodom. „Ponovno sam vratio višestruko“, rekao bih ja: „Opet sam zaradio.“ Vratio sam dugove, a i javio se onaj glas iznutra: „ Vidiš, kako nije sve crno, sada opet imaš čisti put ka zaradi.“ Kakva zabluda, a da toga nisi svjestan. Povratci u „pakao“ bivali su svakodnevni, počeo sam gubiti. Kao što sam zarađivao u nizu, kao što sam povremeno počeo gubiti, sada je došlo vrijeme da krenem gubiti svaki put.
Danima sam probavao izvući se iz gubitaka u koje sam upao. Krenula su prva veća zaduživanja, krenule su prve laži. „Pokvario se frižider, a serviser je naplatio određeni iznos.“ Roditelji su takvim izmišljotinama u početku vjerovali, uostalom, zašto ne bi?! Njihov sin uzoran je mladić, student koji kreira budućnost. Nisu bili svjesni da im sin kreira pakao, da ide u nepoznatom i mračnom smjeru. Jedino što su primijetili bili su rjeđi dolasci kući. Međutim, to su pripisali tomu da se njihov sin napokon snašao u novoj sredini, našao zanimacije, upoznao ljude. Dapače, bili su sretni zbog toga jer takve sam im priče i prodavao kao razlog duljeg nedolaska u rodni kraj.
Osim varanja roditelja, krenula su i prva veća zaduživanja. Upoznao sam starca koji je ostavljao svoj novac za istim stolom kao i ja. Taj je svaki dan ponavljao: „tuga, jad i čemer“, ali svejedno je dolazio. Sve mi je o sebi ispričao, koliko je toga prokockao, što je sve radio. Onako bez novaca, nakon toliko gubitaka, kada je ispario i novac za „servisera“, upitao sam ga ima li novca za posuditi? Gle mene, kojeg li glupog pitanja. Cijeli mi dan priča o tome koliko je izgubio, a ja ga pitam za posudbu. Ipak, objeručke je prihvatio moju molbu. Već je tada znao da su mi roditelji dobrostojeći, ipak smo tamo provodili dane skupa, pričali smo – ljudi smo. Međutim, on je kao patološki kockar u meni vidio priliku za zaradu. Imao je „čovjeka“ koji će mi posuditi novac, naravno, on je dobio proviziju zato jer je tom čovjeku osigurao „novu mušteriju“. Jamčio je za moju moć vraćanja novca jer je znao da imam dobrostojeće roditelje.
Krenule su prve veće posudbe. Tada su se svi glasovi razuma u mojoj glavi izgubili i bilo je važno samo jedno – nabaviti novac za kocku, kockati i ostvariti dobitak. Međutim, ja sam nizao gubitke. Susreti u mračnim parkovima s lihvarom s kojim me je spojio spomenuti starac bivali su sve češći. Dosegao sam granicu od nekih tisuću eura. Za studenta astronomska cifra. Čovjek iz parka je imao „tarifu“ da mu vraćam svakih mjesec dana 100 eura dok ne skupim tisuću odjedanput. To je moglo proći par mjeseci. Pa čak bih tu i tamo nešto dobio, imao bih, vratio bih. Ali, skupiti ovih tisuću odjedanput bila je znanstvena fantastika. Upravo kada sam se malo smirio, krenulo je ponovno energično kockanje. Želja je bila vratiti taj novac posuđen od lihvara, a i dodatno zaraditi. Nije išlo. Džeparci su sada nestajali za tridesetak sekundi. Svim prijateljima koje poznajem sam bio dužan neki iznos. Bio je to moj konačan pad. Moj krah. Bio je to trenutak kada sam izašao iz te tvornice pakla, sjeo na autobusnu stanicu i pogledao u nebo. Čekao sam da se pojavi glas kojega dugo nije bilo. Pojavio se. Ovaj put nije me ohrabrio da nađem novi novac i da krenem ispočetka. To nema smisla, shvatio sam.
Otišao sam kući razmišljajući putem. Upalio sam računalo, educirao se o kocki i kockarima, naišao na udrugu u mom gradu koja će mi spasiti život. I da, moji su spasitelji, između ostalog, bili moji roditelji. Sve sam im priznao. Bilo je bolno, ali odlučnost nije nestala. Odlučio sam iskorijeniti to iz sebe. Znao sam da ne pripadam među ljude uništenih života u ovim godinama. Znao sam da imam budućnost.
Proces liječenja bio je dugotrajan, ali uspješan. Podrška roditelja, a i najbližih prijatelja, bila je bezgranična. Roditelji su vratili sve dugove. Bilo me je sram, želio sam promjenu i iskupljenje za počinjene greške.
Danas ne igram ni kladionicu. Moje svjedočanstvo govori o procesu liječenja, ni o tome kako on izgleda jer to nije ni bitno. Želim da ono bude poziv svima da odu na liječenje, da se informiraju, konzultiraju i probaju. Uvijek postoji izlaz, čak i iz najgorih situacija. Važno je da ne odustajete od sebe, da vjerujete u svjetlu budućnost i zatražite pomoć od ljudi koji vas vole, a tada će biti puno jednostavnije. Zapamtite, bitan je samo prvi korak. On određuje sve. Baš kao što je i onaj prvi korak kad ste zakoračili u pakao kockanja odredio dobar dio vaše budućnosti. Ali, neka ovaj prvi korak vašeg izlječenja odredi cijelu vašu budućnost. Dodao je naš sugovornik u svojoj ispovijesti.
![marketingcasino]()
Na kraju priče postavlja se mnoštvo pitanja: „Čemu automat klubovi i casina ako oni uništavaju ljudske živote? Kome odgovara njihovo postojanje? Zašto se ne ukinu? Zašto se ne postroži zakon?“ Odgovor vjerojatno leži u činjenici da od automat klubova, kladionica i casina, država samo u nekoliko mjeseci ubire vrtoglave iznose od poreza u dvije kategorije: mjesečnoj naknadi za priređivanje igara klađenja i porezu na dobitke od klađenja. Država je iz ove dvije kategorije u samo nekoliko mjeseci uprihodila preko 400 milijuna kuna u 2015. godini.
Kockanje i casina dio su naše stvarnosti, nešto što nećemo nikada iskorijeniti, nešto što će zauvijek uništavati sve dobne skupine ljudske populacije, ali jedini način da zaustavimo daljnje uništavanje ljudi, njihovih obitelji i njihovih života jest ignoriranje takvih objekata. Nikada i nipošto igrati, ma niti probati.
Lako je reći, teško je učiniti. Mislimo da smo jaki pa da se možemo othrvati i problemu kocke, da možemo koji put zaigrati iz gušta. Istina, možemo, ali bolje ne. Ne dajmo kladionicama i casinima da zarađuju na nama, da i dalje uništavaju druge. Kaznimo ih ignoriranjem. Zapamtite, kuća je uvijek u dobitku, jer da nije, ne bismo imali mogućnost kockanja na svakih stotinjak metara.
Na nama je da mijenjamo društvo, da sudjelujemo u prevenciji, da pomažemo drugima. Raznim oblicima aktivizma i humanitarnog djelovanja. Nije sramota imati problem, sramota je ne pružiti pomoć onome tko se nalazi u problemu, ako mu možeš pomoći. Tu svaka priča završava, a nadam se da je pouka kristalno jasna i evidentna u svakoj riječi ovoga članka. Recimo NE i STOP kockanju.
