Već četvrtu godinu zaredom Udruga Studenti Za Studente Split provodi projekt ”Knjiga žalbi i pohvala” na gotovo svim sastavnicama splitskog Sveučilišta. U razdoblju od dva tjedna knjiga je kružila među studentima i svi zainteresirani imali su priliku anonimno iskazati svoje stavove, otvoreno iznijeti primjedbe i pohvale. Po završetku projekta,  jučer su u Sveučilišnoj knjižnici sve knjige bile okupljene na jednom mjestu i uslijedilo je izlaganje njihovog sadržaja prisutnim dekanima fakulteta, predstavnicima Studentskog centra i same Sveučilišne knjižnice.

Iako odaziv nije bio velik kao prethodnih godina, neki su predstavnici fakulteta ipak najavili pozitivne promjene. U moru kritika na račun obrazovnih institucija i akademskih djelatnika, svakako su isplivale i pokoje pohvale na rad istih.

Izlaganje je tako započelo s knjigom Sveučilišne knjižnice, a žalbe su uglavnom bile vezane za radno vrijeme knjižnice, posebice za ukidanje noćnog učenja. Na što je ravnatelj Petar Krolo kazao kako je problem u slučaju noćnog učenja isključivo vezan za financiranje iz gradskog proračuna te da sve knjižnice u Hrvatskoj imaju radno vrijeme do ponoći. Studenti su također nezadovoljni činjenicom da knjižnica ne radi nedjeljom, a ravnatelj Krolo je između ostalog kazao kako bi i u tom slučaju trebalo pronaći nove izvore financiranja jer se rad nedjeljom dodatno plaća. A to se ipak neće dogoditi.

Krolo se osvrnuo i na pojačan broj studenata uzrokovan otvaranjem ”Mamutice”, zgrade triju fakulteta, a očekuje još veću cirkulaciju studenata otvaranjem nove menze na kampusu. Istaknuo je i dvojno rukovođenje što se tiče korištenja prostorija knjižnice. Tako su, primjerice, dosad mnogi studenti imali predavanja u prostorijama knjižnice, a nada se kako će knjižnica uspjeti organizirati prostor i za grupna učenja.

Nakon knjižnice pažnju je plijenila knjiga žalbi i pohvala FESB-a. Na FESB-u su vječite gužve u referadi gdje radi samo jedan šalter. Studenti imaju velike pauze između predavanja, a profesori svoja predavanja drže tako da čitaju gradivo sa slajdova, što se studentima nimalo ne dopada… Dekan splitskog FESB-a dr.sc. Sven Gotovac kazao je kako u ovoj situaciji nije u mogućnosti zaposliti još djelatnika za rad u studentskoj službi te isto tako asistente koji bi sudjelovali u predavanjima i poboljšali ista. A čini se kako će velike pauze ostati jer je naprosto nemoguće složiti raspored koji će odgovarati svima, posebice ako uzmemo u obzir i mnogobrojne laboratorijske vježbe.

Treća zvijezda večeri bio je Filozofski fakultet. Glavni problem je dislociranost fakulteta, problem prostora iz kojeg proizlaze svi ostali problemi koje su studenti anonimno iznijeli. Tako, primjerice, i pitanje menze, pristupnih putova fakultetu na klerikatu koje je potrebno što prije sanirati jer za lošeg vremena postaju i ne tako divan prizor. Studenti su se požalili kako se pojedini kolegiji ne provode po bolonjskom pristupu te kako pojedini profesori rezultate ne objavljuju na stranicama Fakulteta, već na oglasnim pločama što izaziva dodatnu pomutnju. Dekan prof.dr.sc. Aleksandar Jakir nada se da će se uređenjem novoga prostora fakulteta riješiti većina problema koje muče studente, ali do tada će proći još vremena.

Na red je došla i analiza Ekonomskog fakulteta. Budući ekonomisti smatraju kako seminarski radovi nemaju smisla, s čim se i djelomično složila dekanica prof.dr.sc. Maja Fredotović koja je kazala kako nema univerzalnog pravila što je to seminar, niti su strogo određeni kriteriji za isti. Studenti su nezadovoljni i pojedinim profesorima koji iskaljuju privatne frustracije na radnom mjestu, kao i količinom gradiva koje nije obrađeno niti se nalazi u propisanoj literaturi, a ulazi u ispitno gradivo… To nije sve, osim problema koji se pojavljuju na gotovo svim sastavnicama fakulteta, a to su dugi redovi u referadi i problemi rasporeda, studenti ekonomije zahtijevaju više prakse – što bi se moglo i dogoditi iduće akademske godine, kada na snagu stupa izborni predmet Praksa, o čemu će ovih dana biti još riječi, kako je kazala dekanica Fredotović. Nadalje, zanimljivo je kako na ekonomskom fakultetu u jednoj poznatoj kopirnici nema fiskalne blagajne, a djelatnici naplaćuju kopiranje ili printanje prema ”odokativnoj” metodi. Tako ćete jedan dan platiti komad A4 papira po cijeni od 50 lipa, a sutra po cijeni od 20 lipa.

Ni na Pomorskom fakultetu situacija nije idealna. Predavanja se i dalje održavaju na više lokacija, dio je studenata još uvijek na staroj lokaciji, dok nova zgrada nije u punoj funkciji. Čeka se raspisivanje natječaja za uređenje okoliša, dodatnog opremanje amfiteatra, savjetovališta za studente, čeka se i tzv. menza, odnosno prostor gdje bi donosila hrana, kako je kazao dekan Izv.prof.dr.sc. Nikola Račić. Studentima i dalje smeta što izvanredni imaju podjednake obveze kao i redovni, a čini se kako svima nedostaje praksa. Iako dekan tvrdi kako za sada imaju na raspolaganju dva broda, te četiri nastavne baze za odrađivanje prakse. Ovdje ćemo spomenuti i jednu pohvalu: „Matiša je super!’”  Očito se nešto promijenilo nabolje…

Što se tiče FGAG-a studenti se najviše žale na manjak prakse i terenske nastave te im dodatno komplicira studiranje posebnih uvjeta izlaska na kolokvije vezanih predmeta, koji se ne pridržavaju pravila bolonjskog studiranja. No, čini se kako će od svega navedenog FGAG poboljšati provedbu “bolonje” na svim kolegijima. Uz sve to nekolicina profesora starije životne dobi ne preferira korištenje Moodle platforme. Prodekan za nastavu, doc.dr.sc. Veljko Srzić, kazao je kako se prakse na preddiplomskim studijima ne održavaju zbog financijskih razloga, dok to nije slučaj na diplomskom. Osigurano je 28 praksa u 30-ak poduzeća u razdoblju od mjesec dana, a prema riječima prodekana mnogi studenti su na taj način osigurali zaposlenje u istim poduzećima.

Za kraj jučerašnjega izlaganja govorilo se o PMF-u. Studenti izričito traže mogućnost diplomskog studija  nutricionizma, a žalbe pristižu i na račun nove zgrade fakulteta. Primjerice, prostor fakulteta i dalje je bez oznaka, što stvara probleme studentima. Dekan prof.dr.sc. Ante Bilušić obećao je skore promjene, ali što se tiče studija nutricionizma, kazao je kako je ministarstvo jedino odgovorno.

Rok od godine dana sasvim je dovoljan da se bar dio obećanja ispuni. Nadamo se kako će ovaj projekt uistinu potaknuti predstavnike Sveučilišta da porade na standardu svojih institucija kako bi se omogućilo što kvalitetnije studiranje mladima.

U Info zoni je formiran BookCrossing Corner, svojevrsno mjesto razmjene knjiga na kojem se mogu besplatno uzeti nepročitane knjige ili ostaviti pročitane pa na bookcrossing.com pratiti njihov put od klupe do police, od čitatelja do čitateljice…

BookCrossing je svjetski pokret koji je od 21. travnja 2001. godine do danas aktivirao više od milijun i pol aktivnih čitatelja i donatora knjiga u više od stotinu zemalja te svijetom kruži više od 5 milijuna knjiga. Načelo pokreta je da knjige moraju biti slobodne, a ne zarobljene na policama.

- Kada odlučite darovati knjigu na nju se upisuje jedinstveni identifikacijski broj BookCrossinga (BCID) koji se preuzima nakon besplatne registracije na bookcrossing.com. Označenu knjigu bookcrosseri ostavljaju na javnim mjestima ili mjestima predviđenim za razmjenu, kako bi je mogli pronaći i preuzeti drugi zainteresirani čitatelji. Nakon čitanja knjiga se prosljeđuje dalje, i time se nastavlja lanac čitateljske razmjene – objasnila je Maja Karačić način funkcioniranja BookCrossinga, napominjući da je putovanje knjige moguće pratiti samo ako novi čitatelj BCID broj upiše na službenoj stranici BookCrossinga i na taj način javi da je knjiga kod njega.

Ovoga petka u ustaljenome terminu u 18 sati na valovima Radio Sunca (90, 9 i 92, 9 FM) na rasporedu je S4S radio emisija – najbolja studentska emisija na ovim prostorima. Stoga, odvojite komadić slobodnoga vremena i uz zanimljive teme i goste uplovite u vikend. Na toj plovidbi skiperi će vam biti Šimun Majstorović i Ante Listeš.

Današnju emisiju okupirali su marljivi studenti prava koji uz ispite organiziraju zanimljive kongrese i konferencije. U prvom dijelu emisije predstavili smo 1. Kongres splitskih studenata prava na temu “Organizirani kriminalitet“ koji se održavao ovaj tjedan. Saznajte od predsjednika organizacijskog odbora, Stipe Kliškinjića, tko su bili predavači, koliko je organizirani kriminal poznat splitskim studentima, ali i prisutan na splitskom Sveučilištu.

U drugom dijelu emisije najavljujemo konferenciju koja se održava sljedeći tjedan. Ona govori o nasilju onih koji se ne mogu braniti, onih čija su srca nevina i koji se s nasiljem ne bi trebali susretati na početku svog života. Govorimo o nasilju nad djecom. Zbog toga smo u emisiju doveli Azru Budalicu, predsjednicu organizacijskog odbora konferencije “Nasilje nad djecom“. Pažljivo slušajte i saznajte gdje se održava konferencija, kako je tekla njena priprema i tko su predavači.

Sami kraj tradicionalno je rezerviran za “Di ćemo za vikend“ u kojem ćemo napraviti pregled klupskih događanja za one neodlučne, a željne dobre zabave.

Ako ste kojim slučajem propustili neku od dosadašnjih emisija, podsjećamo vas da ih sve možete pronaći na našem Mixcloud kanalu.

Još je jedan radni tjedan iza nas. Ako ste uzorni i radišni studenti i niste nanijeli preveliku štetu nadolazećim kolokvijima izležavajući se i upijajući sunce po rivi i Žnjanu, ovo je prava ponuda za vas i uputnica da uzmete predah od učenja i malo se zabavite. Zapravo, svi su pozvani da si odaberu željenu lokaciju i napune (ili potroše?) baterije koje će im omogućiti preživljavanje novotjednih izazova.

PETAK, 22. 4.

U Circusu kao i svakog petka večer započnite zagrijavanjem uz Ohne Silikone večeri i rasplešite se uz najveće hitove popa i rocka iz pretprošla dva desetljeća. Ghetto Club priprema zabavu kodnog naziva Fred b2b Zilla, a pušta se house, tech-house! U gradskoj knjižnici Marka Marulića očekuje vas muzički bookmark u Noći knjige 2016: Koncert jazz grupe Repassage u izložbenom prostoru Središnje knjižnice. Grupa slijedi stilski pravac tzv. gipsy swinga, slavnih hitova Djanga Reindharta i Stefana Grapellija stila koji je obilježio 30-e i 40-e godine.

U Music Clubu Pino, kao i svakog petka na Pionirskim večerima, slušaju se Ex Yu hitovi. Quasimodo priprema smash hitova 80-ih i 90-ih, a DJ palica u rukama je Davida Hasselhoffa. U Vanilli, posjetitelji će uživati u još jednom Mystique Partyju, a za zabavu će biti zadužen Sandi. Za upad je na dan koncerta potrebno izdvojiti 30 kn. O’Hara u goste dovodi Igora Cukrova, dok Kocka odlazi u nekom sasvim drugačijem pravcu i priprema trance večer – dakle, tu su Atomic Hive, Cosmic Wall, Effex, Jack the tripper, Psymustafa & Geometric Deko koji je zaslužan za vizuale! Za upad je na dan koncerta potrebno izdvojiti 30 kn.

Albatros day & night club ugošćuje Vucu, a za vas sprema samo velike hitove! U Judinom Drvu ćete za trošak od 30 kn biti dio polufinala 20. HGF demo festivala – nastupaju bendovi Feredon, ZepTone, La Volpe i Belleti Band uz Đubrivo i Hard Time kao posebne goste. Kavana Ovčice ugošćuje Desafinados Band, a njihov repertoar se sastoji od evergreen glazbe 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, jazz standarda, talijanskih kancona, kvalitetne domaće glazbe (Josipa Lisac, Meri Cetinić, Oliver), moderne strane glazbe (Adele, Vaya con Dios, Norah Jones) te blues i latin jazz glazbe.

U Legends Baru sve zainteresirane očekuje Breakdown, momci iz Zaboka koji su zaslužni za neodoljivi spoj i šarm Led Zeppelina i AC/DC-a, a opet s vlastitim rukopisom. Kauri priprema nezaboravnu Noć Imoćana, a za glazbu će se pobrinuti grupa Boss i DJ Gallardo! Kameleon po dobrom starom običaju dovodi Diktatore, a vrti se standardni repertoar (Prljavo Kazalište, Bijelo Dugme, Čolić, Merlin, Bajaga, Dino Dvornik, Belan, Jura Stublić, Azra…). O’Hara uzima zamaha i priprema Spring Break Glow Show Party, a jedna od najpopularnijih party organizacija u Hrvatskoj Inner Circle P.O. sprema electro house spektakl uz Groove Masters! Za kraj, navodimo još jednu destinaciju – Hemingway bar. Slušajući strane i domaće hitove budite dio Double Trouble.

SUBOTA, 23. 4.

U subotu u 22 sata sprema se nešto za znanstvenjake i sve koji se tako osjećaju – Astro Party u Obojenoj svjetlosti. Na ovogodišnjem party-u sudjeluju studenti PMF-a, KTF-a, KIF-a, Forenzike i Medicine, a očekuje se mnogo pokusa i zabavnih sadržaja. Navratite na Obojenu, uz kakav astro-koktel razgledajte pokuse ili se zagledajte u noćno nebo.

U Clo Baru imate priliku biti dio CLOstrofobie i uživati uz strane plesne hitove. Za ulaznicu ćete morati izdvojiti 20 kn. Vanilla za vas sprema Disco Night, a svoje mjesto na plesnom podiju, ostvarit ćete uz pomoć stranih i domaćih hitova. U Avalon Clubu se u sklopu Prestige Partyja vrte domaći i strani hitovi. Ista shema je i u Vanilli pod etiketom Disco Night-a, dok Plava Kava uz dodatak narodnih hitova osigurava Balkan Night. Kauri je za zabavu zadužio DJ-a Gallarda, a vrti se sve – od domaćica do narodnjaka! Quasimodo će rasplesati Mario Kovač, a priprema se suludi mix svega – metal, punk, HC, rock, trash, pop, dance…

Judino Drvo dovodi Rundek Cargo Trio koji su u lipnju prošle godine objavili “Mostove” i time započeli čarobno putovanje, prema mnogima, jednog od najboljih albuma hrvatskog rocka u proteklih desetak godina. Kocka priprema koncert Atheist Rapa, a nakon gotovo 27 godina stvaralaštva, uz koje su odrastale mnoge generacije na ovim prostorima bend je i dalje izuzetno koncertno aktivan te će uživo predstaviti pjesme s novog albuma “Überlauf”! U Legends Baru vas očekuje Statter, a vašim slušnim osjetilima ugodu će podariti raspon glazbe koji se kreće od Rolling Stonesa, ZZ Topa, Azre, Elvisa do Atomskog Skloništa i mnogih drugih velikana!

Ponuda je raznolika, destinacija je mnogo, prilika još više. Nema opravdavanja, nema zabušavanja… okupite dobru ekipu i zabavite se i ovog vikenda!

KAJGANA S TIKVICAMA I PANCETOM

Kako se ne biste zavaravali pa mislili da dobar ručak može biti samo s mesom na meniju, za vas smo pripremili recept koji ne zahtijeva puno vremena i truda, a predstavlja dovoljno dobar omjer proteina i vitamina. Za one koji ne vole tikvice, kao zamjenu preporučamo šparoge.

Sastojci:

• 8 jaja
• 2 kapule
• 50 g pancete, šunke ili piletine
• 2 tikvice
• 3-4 žlice maslinovog ulja
• sol, papar

Priprema:

Kapulu, tikvice i pancetu narezati na sitno, zatim u tavu dodati maslinovo ulje i zagrijati na laganoj vatri. Na zagrijanu tavu ubaciti pancetu, kapulu i i tikvice, dinstati dok ne požuti na laganoj vatri. U zdjelu izmutiti jaja te posoliti i popapriti. U dinstano povrće ubaciti jaja te malo zapeći s obe strane dok ne bude gotovo!

Dobar tek!

Svi ili barem većina dalmatinskih medija ovih dana brujala je o koncertu Bobana Rajovića, Crnogorca kojega mediji bojkotiraju, a mladež jednostavno obožava čudom se čudeći odakle sad taj i kako mu je uspjelo ono što u domaćim medijima puno eksponiranijim od njega nije uspjelo –  napuniti Spaladium arenu. No, popularnost Rajovića i sličnih pjevača odraz je samo situacije i vremena kojem je turbofolk glazba pogodan soundtrack ili nešto što dođe „ko budali šamar“.

Prije sada već i 30-ak godina, stvari su izgledale i zvučale posve drugačije. Najpopularniji rock bandovi koji su bili dio maistreama i koji su okupljali brojnu mladež na svojim koncertima pjesmama su nerijetko kritizirali tadašnji sustav, govorili o politici, ljubavi, socijalnoj situaciji i svojoj publici isporučivali više od same glazbe. Kupovale su se ploče, pažljivo preslušavale pjesme, a na koncerte se odlazilo zbog izvođača. Također, važno je naglasiti da se život odvijao puno sporije, protok informacija bio je puno ograničeniji, baš kao i pristup potrošnji i nabavi dobara iz inozemstva.

Početkom novoga desetljeća i početkom rata stvari se radikalno mijenjaju, no jedno ostaje isto – popularna glazba i u tom momentu odražava stanje u društvu. Pojavljuje se dance glazba (popularni trash kojega, da budem iskren, kao da tako nazivaju klubovi koji žele opravdati to što se takva glazba pušta kod njih pa šalju jezičnu poruku „smeće je, mi smo toga svjesni, ali popularno je pa puštamo“). Crne vijesti, smrt opasnost, život u skloništima ono je što je bila svakodnevnica građana u Hrvatskoj. Cro dance tu je poslužio i kao dobar „ispušni ventil“ sa svojim plitkim tekstovima i ponavljajućom melodijom. Sve se više svira po diskotekama, a sve manje po dvoranama. Također, glazbenici jedva preživljavaju jer su vlasnici diskoteka shvatili da dobivaju veći profit onda kada im izvođač (najčešće na playback) pjeva na matricu, nego kada još uz njega moraju platiti prateće mu glazbenike. Vrijeme za izlazak se pomiče duboko u noć, a završava nakon svitanja za razliku od vremena 80-ih kada je izlazak u diskoklub završavao oko 23 sata. Opet je riječ o ekonomskoj računici u kojoj se vlasniku kluba isplati da mu izvođač krene s nastupom oko 1 sat i da gost što duže boravi u diskoteci jer će trošiti više. Upravo u tom periodu izgrađen je temelj za „kulturu izlazaka“ kakvu danas poznajemo i za izvođače koji pjevaju lako pamtljive refrene i pune klubove.

Slabljenjem cro dance pokreta naše „lake“ note i tzv. turbofolk kojeg uspješno uvozimo iz susjedstva zapravo je prirodno zasjeo na upražnjeno mjesto. Priglupi tekstovi i dalje su tu, baš kao i kod cro dancea, dok glazbeni primat preuzima istočnjački melos. Lake su note ostale dobro „pogonsko gorivo“ za „ludi provod“ do sitnih noćnih sati.

Ono što je karakteristika današnjeg globalnoga društva brz je protok informacija, fokusiranost na formu, na fizički izgled, na potrošnju umjesto proizvodnje i sl. U svoj sili informacija čovjek teško izgrađuje sebe i teško nalazi uporište. Njegov identitet postaje fluidniji nego ikad. Upravo je to i ono što lakim notama privlači današnju mladež. Kako informacije putuju jako brzo i kako živimo frenetičnim tempom, tražimo i glazbu koja se lako konzumira, koja „brzo ulazi u uho“, o čijem se sadržaju ne razmišlja puno. Pjesme pozivaju na život u današnjem društvu spominjući ili u spotu prikazujući skupe automobile, top modele, macho tipove te pjevaju o alkoholu, ludim izlascima i sl. Promoviraju i potvrđuju navedeno kao normalan način života. Postaje važno  provesti se na način da zaboraviš što se dogodilo. Izlazak već odavno nije nikakvo punjenje, nego pražnjenje energije i ispušni ventil od nagomilanog stresa. Glazba odavno nije u prvom planu, ona postaje nešto usputno, što blesavije melodije i teksta da uz alkohol potakne emocionalno pražnjenje. Vremena za pomnije slušanje pjesama i albuma rijetko tko ima, baš kao što i sve manje ljudi ima vremena da pomno sasluša svoga sugovornika, posveti mu određeno vrijeme, bez buljenja u mobitel i traženja koječega.

Dakle, popularnost Bobana i njemu sličnih odraz je vremena i vrijednosti u kojima živimo. Da, riječ je o površnim stihovima i formi za površan svakodnevni život u kojem je forma odavno postala važnija od sadržaja.

Ono što bi trebala biti zadaća grada financijski je poticati dobre koncertne ideje kojima se daje pristup i nekoj drugoj vrsti izvođača i prilika da se to brendira kao nešto karakteristično za naš grad. Šibenik je sjajan primjer grada koji je od obnovljene tvrđave Sv. Mihovila napravio kulturni i glazbeni brend u kojem dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta uživati u dobroj glazbi, napuniti se dobrom energijom i nešto doživjeti. Split ponudom debelo kaska. Ako niste ljubitelj zabavne glazbe i zvukova s istoka ili ako ne volite elektroničku glazbu, osuđeni ste pretežno na sunce, more i filmove. Privatni interesi očito vide Split kao narodnjačko-zabavnjačku s jedne i elektroničku meku s druge strane. Na ovaj način većina stanovnika Splita i gostiju na koje ciljamo dobiva točno ono što želi: „heroje svog doba“ koji često nastupaju i od toga žive, a profit se slijeva u džepove vlasnika klubova i organizatora događanja.

Počelo je. Dame i gospodo, ako niste zadovoljni vlastitim životom, nemate kako upotpuniti svoje slobodno vrijeme ili jednostavno volite pratiti tuđe navike, svađe i poneku ljubavnu dramu, stiglo je pravo osvježenje za vas. Naime, svakoga dana u večernjem terminu putem malih ekrana sve navedeno stiže u vaš dom! Ne, nije riječ o nekoj novoj sapunici u kojoj se glavni glumac oženi sa samim sobom, umre, oživi i poslije se ispostavi da je sam sebi otac, ali količinom gluposti nije ni daleko od toga, ako se mene pita. Na sveopću radost započela je nova sezona cirkusa vrlo popularne kategorije reality show koja kao glavnu zadaću ima zabadati nos u živote ljudi i sve to snimiti kako bi se zabavilo druge.

Ekipa RTL-a potrudila se da punih pet tjedana imamo priliku uživo pratiti najsočnije tračeve i psovke, uživati u glupim i bespotrebnim svađicama i sasvim sigurno biti lišeni zdrave pameti ili, u najmanju ruku, pokojega dobrog filma koji bi se možda inače prikazivao u tom terminu. Znam da se o okusima ne raspravlja, ali ja, uz svu dobru volju, nikada neću razumjeti zbog čega se ne možemo zadovoljiti količinom gluposti koja nam se svakodnevno servira s raznih strana, nego tražimo još.

Ostavimo po strani tu laskavu svoticu od 300.000,00 kuna radi koje su ljudi sposobni pristati na svakojake budalaštine (pa zašto bi onda problem predstavljalo 24-satno izlaganje kamerama i potpuno oduzimanje očito precijenjene intime), i pobliže pogledajmo tko sačinjava te, kako ih mediji nazivaju, zvijezde. Nađe se stvarno svega – od propalih sportaša do wanna be pjevačica, glumica, manekenki i sl. Svi su tu u potrazi za avanturom i iskustvom jer, Bože moj, nikome ne trebaju novci ni medijska pozornost, čast iznimkama kao što je Jurica – čovjek je bar priznao zbog čega je tu.  Iako, mene i dalje zanima „što su ti u kavu stavili“ da tako razmišljaš i upuštaš se u ovako nešto. Što se tiče ostatka ekipe, izgleda da nekima još nije upalilo polugolo kreveljenje u spotovima i kretenski stihovi čim slavu traže na ovaj način, što mene jako veseli. Pročitala sam izjavu kandidata Branimira Kambera (ne brinite, nisam ni ja znala tko je on) koji kaže kako se prijavio jer želi biti primjer mladima i „malim“ ljudima. Kao prvo, primjer za što? A kao drugo, MALIM ljudima? Nemam komentara. I tako sve redom, bez bitnih promjena, tek pokoja varijacija na temu. Sve puno umišljenih, maloumnih, kvazi zvjezdica željnih pažnje koje će se natjecati za naslovne stranice svojom glupošću i međusobnim svađama. I ne zaboravimo, ona koja gledateljima bude najuvjerljivija i pokupi glavnu nagradu ima još cirka tjedan, najviše tjedan i pol, koliko plijenu toliko željenu medijsku pažnju, da nešto iskombinira kako ne bi zauvijek pala u zaborav. I da, ako se pitate na koji to način oni osvajaju vaša naivna srca, odgovor je jednostavan – sve što je rado viđeno u stvarnome životu prenosi se na male ekrane pa tako nikako ne nedostaje ljubavnih spletki, ogovaranja, suza i drame na sve strane, urlanja, svađa i svega onog na što nitko od nas, po definiciji bića, nije imun. Znaju kako nas osvojiti, nema što! Ne znam kako vi, ali ja jedvo čekam vidjeti kako to izgleda kad Kristinu „odnese votka“, još ako uz to bude koja romansa s nekim „glumcem“ bit će to trač i pol za sutrašnju kavu. Pa eto, zabava za sve u rasponu od 19 do 91! A sad vas napuštam – počele su nominacije…

U cilju unaprjeđenja praktičnih znanja i vještina studenata, kao i povećanja njihovih kompetencija, Ekonomski fakultet od sljedeće akademske godine uvodi stručnu praksu koja će biti realizirana u suradnji s partnerskim institucijama Ekonomskog fakulteta. Svečana promocija stručne prakse održana je u petak, 22. travnja, a ciljeve i način provođenja prakse predstavio je prof. dr. sc. Ivica Pervan.

- Sukladno strategiji Fakulteta od iduće akademske godine 2016./17. odlučili smo uvesti stručnu praksu koja će trajati 22 radna dana, odnosno 176 radnih sati, a opisnom ocjenom će je ocijeniti mentor iz prihvatne institucije. Pored toga, izvještaj o stručnoj praksi ocijenit će i mentor s Ekonomskog fakulteta. Uvođenjem stručne prakse nastoji se obogatiti studijski program i to praktičnim vještinama, kroz koje bi studenti nadogradili usvojena teorijska znanja. Stručna praksa iz perspektive poslodavca može biti zanimljiva kao jedan od načina selekcije budućih kadrova – kazao je profesor Pervan istaknuvši kao je dosad sklopljeno 60 ugovora sa suradnim tvrtkama i ustanovama te je osigurano mjesto za 162 studenta.

Prema riječima dekana Ekonomskog fakulteta prof. dr. sc. Željka Garače, ovo je veliki dan za Ekonomski fakultet jer je najčešća zamjerka od uvođenja Bolonjskog procesa upravo manjak stručne prakse.

- Dosada je praksa bila prepuštena dobroj volji pojedinaca, a sad imamo organizirani oblik suradnje s različitim tvrtkama i ustanovama u kojima bi ekonomisti mogli naći radno mjesto – istaknuo je dekan Garača.

O organiziranom i sustavnom obliku provođenja stručne prakse govorio je i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimun Anđelinović predstavivši nazočnima projekt razvijanja mreže nastavnih baza.

- Izgradnjom mreže nastavnih baza Sveučilište sa svojim sastavnicama se pak želi čvrsto povezati sa tvrtkama, institucijama, ustanovama i sl. koje ugovorom o međusobnoj suradnji postaju sastavni dio Sveučilišta. Na taj način želi se osigurati najbolji stručni rad i stručna praksa studentima kako bi kroz povezivanje prakse, znanosti, umjetnosti i visokog obrazovanja postigli najbolje rezultate u učenju i razvili najbolje kompetencije/znanja i vještine. Također cilj je omogućiti gospodarskim i drugim subjektima povezivanje stručnog, znanstvenog, istraživačkog i umjetničkog rada te uvođenje novih tehnologija radi unaprjeđenja znanja, povećanja kapaciteta i mogućnosti te ubrzanja  razvoja – pojasnio je rektor Anđelinović

O dosadašnjim iskustvima u stručnoj praksi govorili su također Ivana Vrdoljak (Skal klub Split Dalmacija), Igor Leben (Hotel Le Méridien Lav) te studentica Gabriela Blažević.

Izvor: unist.hr

U pozadini, dok pijem prvu kavu, čujem pjesmu Amigos para siempre. Nije prvi put, ali ovoga mi je puta za uho posebno zapeo dio: „Friends for life / Not just a summer or a spring / Amigos para siempre“. Hm. Prijateljstvo.

U bjesomučnom premetanju programa nedjeljne večeri naišla sam na Dugu mračnu noć, i iako sam se davno zarekla da je neću gledati jer mi ta kombinacija sjete, stradanja i nepravde stvara fizičku mučninu, majka me nadglasala. I tako gledam Mračnu noć… U jednom dijelu Navojec koji glumi Matu, friškog ustašu, spašava svoga prijatelja Ivu, budućeg partizana, kojega po ideologiji ne bi trebao spasiti te u jednom momentu rezignirano kaže: „Koga ja volim?!“. Kasnije Ivin otac pita Ivu: „Jeste li se posvadili?“, ovaj odgovara: „Nismo, samo smo se rastali.“ Prijateljstvo. Prijateljstvo za život?

Postoji li danas prijateljstvo za život ili je to povijesna kategorija? Kako bismo prijateljstvo danas definirali? Jesu li to zajednički interesi ili međusobno nadopunjavanje? Promislite tko vam je prijatelj/-ica i zbog čega. Gdje ste ga/-je upoznali? I koliko to prijateljstvo traje?

Jednokratno prijateljstvo

Stara je poslovica da Stalna samo mijena jest! A u današnje je vrijeme ta mijena jako brza. Rokovi trajanja jako brzo istječu, a na cijeni su i jednokratni proizvodi – ne isplati se ništa popravljati, jednostavno je – kupiš novo. To je i više higijenski, baš poput britvice… A današnja prijateljstva, izgleda, imaju rok trajanja, a kada isteku, ne isplati ih se popravljati. Jednostavnije je i čistije zamijeniti ih. Jednu osobu, prijateljstvo, zamijeniti novom, novim prijateljstvom koje miriše na svježe opranu posteljinu. Brišemo stare i dodajemo nove – kontakte, profile, korisnike. Prijatelje.

Dok gledamo u istom smjeru, dok imamo iste ciljeve, prijatelji smo, a kad nas više ne spajaju ciljevi, učionica, amfiteatar ili radno mjesto, zaboravljamo jedni druge. Nedajbože da se u prijateljevanje uplete ideologija, riskiranje ugleda ili novca, ma, nedajbože da se uplete bilo što – tad se pitamo što smo uopće imali zajedničko s takvom osobom i u tom trenu prijateljstvo, baš kao da ga nikada nije ni bilo, prestaje… Gdje su sad Mata i Iva?!

Moramo priznati, dinamično je. Kada gledamo dijakronijski i zbrojimo sva ta prijateljstva od vrtića pa nadalje, doista smo se naprijateljevali. Ali, koje je prosječno trajanje tih naših prijateljstava? Dvije, tri godine – koliko nam omogući obrazovni sustav. Naravno, nađe i se i pokoja iznimka od preko osam, devet godina. E, ako imate barem jednu takvu osobu, sretnici ste.

Ovakva nam prijateljstva uvelike olakšavaju zato što ne traže od nas izgrađivanje nas samih. Novi nas prijatelji, barem na početku prijateljstva, prihvaćaju onakvima „kakvi jesmo“, oni nemaju očekivanja. Oni vam neće reći: „Sjeba/-la si! To nisi ti, možeš ti i bolje od toga!“ Oni nisu čuvari naše savjesti, ne poznaju nas tako dobro i nije ih još stiglo biti briga. Pretvaraju nas u moralnu prasad. Oni će nam povlađivati, njima smo skroz ok. Isto tako, u duga prijateljstva treba ulagati… A tko je vidio ulagati – nema vremena za to. Kome treba još jedna savjest?! Samoizgrađivanje je naporno…

Muško-žensko prijateljstvo

U šljaštećem superopremljenom supermarketu današnjice, točno pored jednokratnog prijateljstva, na posebnoj ponudi nalazi se i muško-žensko prijateljstvo. I u trenu dok pišem ovaj termin pred očima u bljesku vidim podsmjeh starijih ljudi posvećen njemu. Muško-žensko prijateljstvo. Dajte, ljudi, stvarno vjerujete da ono postoji?! Kako bi jedno idealno prijateljstvo ove vrste uopće trebalo izgledati?! On njoj, za odlazak na nogometni derbi, rujne kose u pletenice spliće – e, baš ove najtrendovskije, a navečer slijedi opuštanje uz pivo, kokice i sladoled dok gledaju srcedrapajuću ljubavnu komediju, a onda – pidžama party! Teorija kaže da ovo prijateljstvo prestaje biti prijateljstvo u momentu kada se pojavi „nešto više“ bilo s koje strane, pa makar da se to „nešto“ nikada i ne ostvari. A kolike su šanse da se to ne dogodi?! Jer, realno, ako ti je dovoljno dobar ili dobra za prijateljstvo, zašto nije i za ljubavnu vezu?! A kad se „to nešto“ rodi, slijedi mučno premišljanje o tome što on ili ona osjeća, kako će reagirati te što se sve može izgubiti…

Žene su, kao kategorija, naporne muškarcima, a i oni su nama. Oni ne razumiju našu opterećenost nekim, prema njihovom viđenju, detaljima kao ni pretjerano analiziranje… A mi, s druge strane, ne možemo razumjeti princip rada njihova mozga… Mislim da uistinu nema smisla nabrajati dalje, jer potrajalo bi, a nepotrebno je. Dragi čitatelju/-ice, bilo da si muško ili žensko, vjerujem da sve znaš i sam/-a. Sad će netko reći da je ovo sve brdo stereotipa, u nekim slučajevima i jest, ali u većini nije. Uglavnom, i mi i oni koristimo jednu te istu rečenicu: „Ne možeš s njima, a ne možeš ni bez njih!“ Da ne bi bilo zabune, ovaj se izraz odnosi isključivo na ljubavne veze. I sad, čisto, s logične strane, ako se ovo govori za ljubavnu vezu, zašto bi, pobogu, itko uopće imao želju kroz ovo prolaziti još i u prijateljskoj vezi?! Kao da jednom nije dovoljno?!

Sada dolazimo do drugog, uvjetno rečeno, problema – možda, ali samo možda, su muško-ženska prijateljstva postala surogat za muško-ženske ljubavne veze. Jer, tako je lakše. Jebi ga, lakše je. Sigurnije je. Kad je/-ga trebaš, nazoveš je/-ga, i on ili ona dođe i imaš taj neki odnos koji trebaš u tom trenutku, samo bez „komplikacija“. Ali, je li to uistinu ono što „trebaš“, ili trebaš „nešto više“?! Jer, „komplikacije“ su ipak ono od čega srce brže zakuca…

U većini slučajeva ni on ni ona, uz ovako ispunjavajuće muško-žensko prijateljstvo, nemaju ni potrebu za ljubavnom vezom s nekim drugim jer u ovom odnosu imaju gotovo sve, a nekad i sve. I onda jedno od njih dvoje poželi „nešto više“, a mi se vratimo na početak priče kada ovakvo prijateljstvo zbog toga prestaje biti prijateljstvo.

Prijateljstvo s povlasticama

Navedeno „sve“ u muško-ženskom prijateljskom odnosu odnosilo bi se na takozvano „prijateljstvo s povlasticama“ koje mi predstavlja još veći paradoks. Ne bih ulazila u detalje ovoga odnosa jer ga uistinu ne razumijem. Ne razumijem zbog čega se ne radi o običnoj vezi, ako je već prijateljstvo i očigledno ima fizičke privlačnosti. Svjesna sam toga da se iz ovakvih prijateljstava zna izroditi i ona „oldfešn“ veza, ali zaista smatram da ono dugoročno ne može opstati, a i da kod većine ostavlja gorak okus u ustima.

Sve u svemu, prijateljstva su zeznuta, baš kao što je zeznuto sve što uključuje ljude, međuljudske odnose, emocije i samoizgradnju, ali zbog toga od njih ne treba odustati. Ne treba ih banalizirati. Uistinu svatko od nas sam za sebe treba odlučiti što je za njega najbolje i kakvo prijateljstvo želi. Želi li se poskliznuti u šljaštećem supermarketu današnjice i u letu zgrabiti prvo prijateljstvo koje mu dođe pod ruku zbog toga što je tako jednostavnije, ili će pak zastati i pomno pročitati deklaraciju na „proizvodu“. Jer, naposljetku, ne želite najjeftinije jednokratne britvice koje će vam napraviti rane po licu ili nogama. Ne definiraju nas krpice, torbice, tehnologija ni cipelice – prijateljstvo je ono što nas određuje.

Kada biste nekom preporučili film Rogera Eggersa, vjerojatno bi vas prvo pitao tko je to. Onda biste mu mogli reći kako je to film snimljen u svega dvadeset i pet dana, u skromnim produkcijskim uvjetima, na prirodnom svjetlu, uz minimalan cast kojeg uglavnom čine djeca, na temu mračnih sila iz vremena nešto prije poznatog suđenja vješticama u Salemu. Nakon ovoga, vaš sugovornik vjerojatno ne bi pogledao ni trailer. Kada bi on vođen predrasudama nasjeo na ovu simplifikaciju, ostao bi uskraćen za jedan istinski umjetnički biser koji sjajno rekonstruira vrijeme te filmsko iskustvo koje se ne zaboravlja tako lako, što je potvrdio i Stephen King, majstor horor žanra, ustvrdivši kako ga je ovaj film duboko uznemirio.

U svom debitantskom uratku The Witch Eggers je oživio legendu iz Nove Engleske smještenu u tridesete godine sedamnaestoga stoljeća. Priča se gradi oko bogobojazne obitelji koja napušta naselje kako bi na rubu civilizacije, u novom svijetu, pobijedila prirodu i preživjela u surovom kraju na neplodnoj zemlji pored šume u kojoj životinje misteriozno izbjegavaju lovačke zamke i umjesto jela postaju lovci. Bez mnogo duljenja stvari se vrlo brzo zapliću. Mlada Thomasin prekriva si lice zabavljajući tako svog najmlađeg brata koji usred benigne igre nestane. Taj nestanak pokretač je drugih događaja u filmu i put ka transformaciji likova; majke koja biva obuzeta tugom i koja pronalazi utjehu u slijepoj vjeri i fanatičnoj molitvi, oca i starijeg sina koji odlaze u šumu kako bi otkrili što se tamo krije i uhvatili fantomskog vuka koji im je odnio nekrštenog člana obitelji. Vuk je ovdje nada i utjeha koja bi trebala racionalizirati stvari, donijeti mir i otkloniti sumnju da su se u otmicu uključile mračne sile. Ali, sve nade su uzaludne. Otmica je tek početak igre mračnih sila prirode u izgubljenome svijetu.

The Witch je prepun simbolike. Životinje eksplicitno nose svoje arhetipske značajke, a šuma je mistični krajolik iz kojeg izviru ljudski strahovi. Gluma je maestralna, pogotovo oca obitelji, glumca Ralpha Inesona, najpoznatijeg kao Finchya iz urnebesne serije The Office, koji se ovoga puta u ozbiljnoj ulozi nalazi na domaćem terenu. Fizički dominira kadrom i ekstremno dubokim glasom hipnotizira gledatelja dok njegov stoicizam kopni, a vjera biva nagrižena sumnjom unutar priče koja podsjeća na biblijsku zgodu o Jobu.

Demon nije samo u vanjskoj prirodi, on se na znak rađa u ljudskom umu i zato ova obitelj nema utjehe ni spasa. Svijet sedamnaestog stoljeća kao da je u raljama Sotone izgrađen po motivima Goyinog svijeta. Ovaj je film sretni brak Goyinih slikarskih motiva i Poeovog mračnog romantizma. Fenomenalnom kamerom i atmosferom postiže se napetost koja ni u jednom trenutku ne jenjava, a Eggers održava visok intenzitet izazivajući dramsku napetost i mučninu prije dugim i teškim kadrovima nego prvoloptaškim tehnikama zastrašivanja gledatelja karakterističnim za slabe primjerke ovog žanra. Zato ovaj film ne napušta gledatelja tako lako, progoni ga i nakon gledanja. The Witch u sebi krije i moćni feministički podtekst, što sugerira i sam naslov, dok istovremeno postoji i ideološka nota te snažna religijska razina. Svaki od likova filma: roditelji, Thomasin, brat Caleb te mlađi blizanci, pijuni su u igri svojih dogmatskih religijskih uvjerenja dovedenih u iskušenje u nesretnom suživotu sa životinjama na improviziranoj farmi od kojih se ističe Crni Phillip, jarac koji uspješno krade pažnju gledatelja. Crni će Phillip vrlo brzo ući u legendu i postati kultni lik obožavatelja horora diljem svijeta.

The Witch je sjajan film, dragulj koji tek treba doći u domaća kina i čiju će veličinu prepoznati, kako fanovi horor žanra, tako i obični gledatelji. Ipak, ovaj je film mnogo više od kvalitetnog horora; zanatski biser i primjer za gledatelje i struku kako se gradi napetost i postiže atmosfera u skromnim produkcijskim uvjetima. Bazičnu filmsku abecedu financije ne mogu kompenzirati, a kvalitetan produkt najbolja je reklama za film i njegovog autora. Nakon ovog dojmljivog ostvarenja nitko se više neće pitati tko je Roger Eggerts, već će s nestrpljenjem iščekivati njegov sljedeći film, a ako je vjerovati glasinama, to bi trebao biti remake kultnog Nosferatua.

Svjetski dan Plesa, manifestaciju koja se službeno slavi od 1982. godine širom svijeta, IKS festival i KINKIN Studio za igru, pokret i ples iz Splita, 29. travnja ove godine obilježit će projekcijom dokumentarnog filma „Pina“ slavnog redatelja Wima Wendersa u Kinoteci Zlatna Vrata s početkom u 20 sati.

Posjetitelji će imati ponovo priliku uživati u izvrsnom dokumentaracu koji je premijerno prikazan 2013. g. u sklopu IKS Festivala. Ponavljanje prikazivanja ovog Wendersovog djela rezultat je iznimnog interesa splitske publike.

Film „Pina“ posvećen je njemačkoj suvremenoj koreografkinji i plesnoj umjetnici Pini Bausch, jednoj od najvećih koreografkinja svih vremena. Rezultat je to višegodišnje želje Wima Wendersa da u medij filma prenese rad te osebujne i genijalne umjetnice. Film gledatelje vodi na senzualno, vizualno zapanjujuće putovanje – izravno na pozornicu s legendarnim ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch, a plesače prati i izvan kazališta: u grad i oko Wuppertala – mjesta koje im je 35 godina bilo dom.

Kupnjom ulaznice za film „Pina“ posjetitelji dobijaju na poklon IKS karticu kojom se ostvaruju brojne pogodnosti, i to ne samo tijekom IKS Festivala već i za predstave unutar sezone HNK i GKM, te projekcije u Kinoteci Zlatna Vrata.

Naime, vlasnici IKS Kartice ostvaruju popust od 30% od prodajne cijene ulaznice za program IKS Festivala u lipnju 2016. g. uz predočenje osobne karte. Popust se ne ostvaruje na pretprodajne cijene.

IKS kartica omogućuje popuste i kod naših partnera do prosinca 2016. godine.
Hrvatsko narodno kazalište Split 30%popusta na ulaznice u kazališnoj sezoni
Gradsko kazalište mladih Split ulaznica u slobodnoj prodaji po 25 kuna (umjesto 30 kuna)
Kinoteka Zlatna vrata – članska karta Kinoteke Zlatna vrata 150 kuna (umjesto 200 kuna)

Članska karta Kinoteke Zlatna vrata omogućuje popust od 50 % na punu cijenu karte za sve filmove art-programa (suvremene produkcije) koja inače iznosi 20,00 kuna, te besplatan ulaz na sve projekcije filmske klasike. Također, članovi imaju prednost pri rezervaciji mjesta za premijere i ostale posebne programe za koje je predviđena ta mogućnost, i to na način da se prvi dan primanja rezervacija predbilježiti mogu samo članovi, a tek od drugog dana svi ostali, neovisno o tome radi li se o besplatnoj projekciji ili ne. Važi godinu dana od dana kupnje.

Napomena: projekcija neće biti prikazana 3D tehnikom, već 2D

Ulaznica za film “Pina” iznosi 20 kuna (ulaznica za članove Kinoteke: 10 kuna), a blagajna je otvorena sat vremena prije projekcije.

Pogledajte i trailer filma.

I ovoga petka, kao i obično, u 18:00 sati upalite Radio Sunce (90, 9 i 92, 9 FM) i poslušajte najnoviju S4S radio emisiju! Kao i uvijek, za vas biramo samo najbolje od najboljeg, dovodimo zanimljivog gosta, informiramo vas i pratimo aktualnosti u studentskom svijetu, a kako bi vam ovo druženje na sunčanim frekvencijama bilo doista osunčano, pobrinut će se Šimun Majstorović i Katarina Vukičević.

Emisiju započinjemo razgovorom s popularnim blogerom, autorom portala TheMladichi.com i sve popularnijim putopiscem, Juricom Galićem Jukom. Juka nam otkriva djelić svoga svijeta, kako je počeo i zbog čega, što ga je privuklo Indokini, egzotičnim krajevima, avanturističkim putovanjima i fotografiji, a saznat ćemo i pokoju zanimljivost s njegovih brojnih putovanja.

U drugom dijelu emisije otkrivamo kako je protekla završna večer aktualnog projekta Udruge S4S koja se održala se u srijedu 20. travnja u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice u Splitu. “Knjiga žalbi i pohvala” provodila se ukupno dva tjedna na gotovo svim sastavnicama splitskog Sveučilišta. U tom su periodu svi zainteresirani studenti mogli anonimno iskazati svoje stavove o uređenju i funkcioniranju pojedinih fakulteta, menzi i Sveučilišne knjižnice, te otvoreno iznijeti svoje primjedbe i pohvale.
Na završnoj su večeri članovi Udruge dekanima fakulteta, ravnatelju Studentskog centra i ravnatelju Sveučilišne knjižnice pročitali komentare i iskustva studenata. Mi smo za komentar na Knjigu žalbi i pohvala upitali dekana Filozofskog fakulteta, prof. dr. sc. Aleksandra Jakira i prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju na Ekonomskom fakultetu, prof. dr. sc. Maju Fredotović.

Ako želite steći radno iskustvo u inozemstvu, čuli ste za Erasmus+ stručnu praksu, ali vam nije baš jasno što je to, na pravoj ste adresi. ESN Split u suradnji s uredom za međunarodnu suradnju organizirao je  predavanje na kojem su iznijeli sve detalje vezane za stručnu praksu.  Što je to Erasmus+ stručna praksa, tko se sve može prijaviti, tko financira studente, kako se prijaviti, te na kojim mrežnim stranicama možete pronaći stručne prakse i što nam one uopće daju, otkriva nam Iva Jurjev, apsolventica sociologije i volonterka ESN-a Split gdje radi kao projekt koordinator i mov’in Europe koordinator. Gost na predavanju bila je Antonija Jukić koja je svoju praksu obavljala u Istanbulu. Ona nam je rekla nešto više o svom iskustvu kao i o beneficijama koje je zbog prakse dobila.

Kraj emisije smo, kao i inače, rezervirali za najavu najboljih klupskih događanja ovaj vikend u našoj rubrici Di ćemo za vikend. Repertoar je raznolik i sigurno ćete pronaći nešto za sebe!

Nije ni upitno hoćete li svoje radioprijemnike izložiti našim sunčanim frekvencijama, a ako ste kojim slučajem propustili neku od emisija, sve propuštene emisije možete pronaći na našem Mixcloud kanalu.

Dragi naši, još je jedan vikend pred nama. Što ste napravili tokom tjedna, napravili ste! Došla su ta dva dana u tjednu rezervirana za razbibrigu i veselje. U nastavku vam donosimo žarišne lokacije, a na vama je da izaberete sebi najdražu. Program je šarolik, tako da nema izmotavanja za ostajanje doma!

PETAK, 29. 4.

U Spaladium areni očekuje vas Tony Cetinski, a za ovaj glazbeni događaj za koji se uvijek traži karta više, trebat ćete izdvojiti od 90 do 300 kn. Koncert priprema i Kameleon, a slušna osjetila razveselit će zvuci Crvene Jabuke. Za upad je potrebno izdvojiti 60 kn. U Kavani Ovčice večer započinje promocijom zbirke poezije Branke Ricov “Anđeo ljubavi” u 20h, nastavlja se u 21h s promocijom nove knjige Ive Anića “Kolumnistički manifest”, a sve završava Vinil partyem s Davorom Pelaićom i DJ Emiliom! Music Club Pino po dobrom starom običaju priprema Ex Yu hitove, dok Vanillu pohodi Viva, poznata splitska grupa sa širokim repertoarom izvedbi koje prilagođavaju publici.

Ohne Silikone, odnosno večer u znaku najvećih bandova popa i rocka iz pretprošla 2 desetljeća, očekuje sve posjetioce Circusa. Kocka vrti svoj program ZloSTavljanja, a u goste dovodi Krematorium (riječki ‘oldschool’ thrash metal), Inverted Pussyfix (splitski grind bend) + Klyast (death, trash metal). O’Hara se drži provjerenog i priprema još jednu Trash Večer, a Quasimodo se uzda u electro, indie, brit-pop, new wave, punk… i za zabavu zadužuje DJ-a Galija.

SUBOTA, 30. 4.

Legends Bar priprema večer naziva Back to Metropolis, a imat ćete prilike prisjetiti se dobrih starih dana u kultnom klubu Metropolis uz hitove koji su se vrtili na tematskim večerima Studia 54, R’n’B & Hip Hop-a, Latina, Clubbing-a. U Ghetto clubu sprema se prava techno i house večer, a za vas su tu Frank O (house, techno), Tre:VZ (house, g house, techno), ToniK (techno, house, funk)! Clo Bar po svom dobrom običaju donosi još jednu CLOstrofobiju i to zahvaljujući isključivo stranim plesnim hitovima. Strane plesne hitove, malo rocka te malo domaće glazbe donosi DJ Slavko kao i svake subote u Avalon klubu.

Kauri je zadužio DJ-a Gallarda za sve – od domaćica do narodnjaka, dok se Kameleon ima namjeru dobro proljuljati na Swing Partyju. Vanilla priprema još jedan Disco Night, a vrte se domaći i strani hitovi. Isto vas očekuje i u Plavoj Kavi na Balkan Nightu, uz dodatak narodnih hitova. O’Hara dovodi Otrovnu Kristinu, novi band na regionalnoj rock sceni koji sprema nisku ubojitih riffova uz dvoglasno pjevanje. U Quasimodo se za DJ pult se vraća zagrebački program “Dobra šema” s novim DJ-ima (Sin i Zvone Pušić) i vrućim RnB i hip-hop ritmovima… Kocka je pripremila Beatslap, a slušaju se techno/ house/ bass/ drum’n’bass. Hemingway bar misli na sve studente i organizira Veliki party Mamutice. Naravno, radi se o proslavi useljenja KTF-a, PMF-a i Pomorskoga fakulteta u novu zgradu!

Onda, šta ste odlučili – di ćete za vikend?

PILEĆI MEDALJONI S RIŽOM

I ovu subotu kuhamo za vas! Jednostavna priprema i ukusni sastojci garantiraju zadovoljstvo svakom nepcu. Pileći medaljoni i riža! Postoji li išta bolje?!

Sastojci:

• 500 g pilećeg mesa
• 3 žlice maslinovog ulja
• papar i sol
• 50 ml bijelog vina
• malo senfa

Sastojci za rižoto:

• 1 kokošji temeljac za jela
• 300 g zamrznutog graška
• maslinovo ulje
• 1 kapula
• 2 režnja češnjaka
• 250 g riže
• bijelo vino

Priprema:

Pileći file narezati na manje komade (medaljone). U posudi pomiješati papar, sol, senf, bijelo vino i dodati piletini pa sve dobro izmiješati. Ostaviti u hladnjaku pola sata da se marinira. Grašak kuhati u pola litre vrele vode. Dodati temeljac, malo ohladiti i usitniti grašak. Na zagrijano ulje staviti sitno nasjeckanu kapulu te dinstati do žute boje. Dodati češnjak, grašak i vino. Dolijevati toplu vodu na laganoj vatri da riža ne zagori i povremeno miješati. Na pola kuhanja umiješati pire od graška te posoliti i popapriti. Pileće medaljone zajedno s marinadom staviti na zagrijano ulje i popeći do zlatne boje. Poslužiti na riži od graška.

Dobar tek!

Ostalo je tek nešto malo više od mjesec dana do početka 9. Festivala mediteranskog filma Split, koji će se u ljetnom kinu “Bačvice” i kinoteci “Zlatna vrata” održati od 3. do 11. lipnja. Kompletan bogati filmski program ovogodišnjeg festivala bit će objavljen 20. svibnja, no svi oni koji žele biti dio ove najposjećenije kulturne manifestacije na ovom dijelu Jadrana već sada se mogu prijaviti na natječaj za volontere koji je otvoren do 15. svibnja.

Organizatori traže entuzijaste starije od 16 godina, koji imaju vremena i volje pomoći u organizaciji ovog vrijednog projekta u periodu od 2. do 12. lipnja.
– Predani rad volontera tijekom proteklih osam godina neizmjerno je pomogao FMFS-u, stoga i ove godine tražimo neumorne filmoljupce, timske igrače i komunikativne ljude da nam se pridruže. Volonteri su nam potrebni za svakodnevni rad u kinima, na blagajnama, info pultovima i u uredu za goste, za distribuciju festivalskih promo materijala, kako za vrijeme trajanja, tako i u periodu prije početka samog FMFS-a. Volonteri koji budu zaduženi za nešto odgovornije zadatke za svoj rad će dobiti i malu novčanu naknadu, dok svi ostali osim novog radnog iskustva i brojnih poznanstava, volontiranjem sebi osiguravaju slobodan ulaz na sve festivalske projekcije, a očekuje ih i FMFS poklon paket – poručuju organizatori.

Prijavnicu možete ispuniti OVDJE, a odgovori na sva dodatna pitanja mogu se dobiti na email volonteri@fmfs.hr.

Svakodnevno imamo pristup sve većem broju medija, a oni nam se nude u različitim oblicima i prisutni su u svakom djeliću našeg života. Otkrivaju nam neke nepoznate horizonte i živimo u zabludi da smo povezni međusobno, a i sa svijetom općenito. Otkad su se pojavili pametni telefoni, naš život kao da je promijenio svoj oblik, svoje naličje i smisao. Teško je sad ispeći neki kolač i ne uslikati ga za Instagram (ili još bolje neku eko, probranu i egzotičnu hranu čije ime ni sami ne znamo izgovoriti), teško je otići u neki super cool kafić i ne baciti check-in, teško je posjetiti neku inozemnu državu i ne staviti pokoju sliku, teško je chillati, pogledati neki dobar film i ne dati ljudima do znanja da guštaš i da ti je super… Teško je otići i u teretanu i ne baciti pokoju sliku da ljudi znaju da se definiraš, da si svjestan da ljeto dolazi i da pratiš đir. Popularne su i slike prirode, avanturističe slike, slike zalazaka sunca, slike mora, valova, stabala i parkova… Ponekad se utroši poprilično vremena dok se odabere pravi kut, pravi filter, a onda i pravi hashtag… Kad se Facebook tek pojavio, bili smo mlađi, valjda i naivniji, tad smo bjesomučno ulazili u aplikacije i gledali što nam poručuje onaj kineski kolačić sudbine, provjeravali smo koliko simpatija danas misli na nas, kolike šanse imamo, igrali smo kvizove i otkrivali koliko posto smo pravi fan omiljenog benda, na koju poznatu ličnost sličimo, koji smo odjevni predmet i svakojake gluposti… Tad nam se to činilo zgodnim i super – našli smo smisao provođenju vremena za laptopima ili računalima (jer pametnih telefona tada nije bilo). Danas nismo nužno prikovani za stolicu da bismo bili globalno povezani, možemo se nalaziti bilo gdje i imat ćemo iste mogućnosti – mogućnosti da saznamo tko je gdje i s kim, kada, kako se osjeća, je li u kompliciranoj vezi ili zaručen, je li trudnoća uznapredovala, je li beba narasla… Jer nismo više u srednjoj, jer ljudi odrastaju, a interesi se mijenjaju. Svatko definira živote u svom smjeru… prikazuje željeni životni isječak ciljanoj publici.

A što kada smo samo običan čovjek koji prati trendove onih kojima mediji poklanjaju svu pažnju…? Ranije sam napisala kolumnu o trendovskim pletenicama, ali što kada se ljudi ne zaustave samo na vjernom kopiranju frizura nego odluče ići i korak dalje. Što kada nam mozak automatski prešalta dobivene informacije na način na koji nam ih mediji dostave? Što kada nam mediji serviraju trendove, kada nam govore što je lijepo, koja je hrana ukusna, koje su štikle hit sezone, koja je boja hit sezone, koje vježbe trebamo raditi da bi nam svi na plaži pozavidjeli… Ali eto, te će gadne štikle svima odjednom biti super, svi će ih željeti. One sretnice koje ih kupe među prvima, na svoju će profilnu sliku dobiti same pohvale i komentare tipa: „aaaa, ljubomorna saaam! di si ih kupila, oću i ja takve!!!”. No, kao što rekoh, sve je to i dalje prihvatljivo, to je i dalje onaj prvi korak, a ja sam maločas spomenula onaj korak dalje. Pritom mislim na našu definiciju lijepoga i privlačnoga. Znamo svi tko se nalazi na naslovnicama ženskih časopisa (ali i onih muških, naravno). Znamo svi da je tu Photoshop napravio većinu posla, ali tu činjenicu obično zanemarimo kada same sebe pogledamo u ogledalo dok u dućanu isprobavamo neku haljinu i ne pristaje nam kao celebrityju s naslovnice… Ali, znamo li kada su pune usnice postale poželjne, znamo li kada su mali pravilni nosevi postali poželjni, kada su određene crte lica postale poželjne (tko je uopće izmislio contouring?! i koji je zapravo krajnji cilj – izgledati kao napudrana kokoš koja je promašila dan maskembala?!!). I u kojem nam je periodu života to uopće postalo bitno? Sve je to postalo poželjno kada je estetska kirurgija postala popularna, ali njoj su se priklonili ljudi koji od nje žive, zarađuju, kojima je zadatak i posao izgledati lijepo i poželjno. Međutim, tko je u začetku izdefinirao te standarde i zašto ih mi praznoglavo pronosimo kao potvrđenu znanstvenu teoriju? Većina je slavnih osoba iz showbiz svijeta na sebi napravila brojne korekcije, bili to zubi, nos, usnice, brada, jagodice, korekcija tena… ili samo ugrađeni nokti, trepavice ili nacrtane obrve, no mi to često i ne znamo i njihovu plastičnu ljepotu, njihovu umjetnu i nožem postignutu formu držimo definicijom lijepoga. Djeca su od rođenja okružena takavim naslovnicama, takve osobe gledaju na televiziji, tinejdžeri na internetu otvaraju članke čiji su glavni akteri upravo takve osobe, slušaju takve izvođače… oni teže biti kao svoji uzori ili idoli, teže izgledati kao oni, a često se i ponašati kao oni. Zapitate li se ponekad zašto je sve više ljudi nezadovoljno, zašto je sve više onih koji posjećuju psihijatre (iako je to i dalje tabu tema i nešto zbog čega bi ljudi kao trebali biti stigmatizirani). Pa ljudi dragi, nisu se preko noći stvorili nezadovoljnici našega doba, nije preko noći plastika postala poželjna, nisu preko noći neki obrasci ponašanja postali poželjni, nije preko noći određeni lifestyle postao nepisana norma koju smo prihvatili kao kakvu liječničku dijagnozu… Nije preko noći došlo do toga da ne možemo pratiti korak, da nismo u „skladu sa zadatkom”, jer smo mi na koncu ipak samo mi, i nekome od nas manjka novca, nekome hrabrosti, nekome odvažnosti, samopuzdanja, fizičkih predispozicija… I to je u redu. To je upravo onako kako treba biti jer ne trebamo hvatati nešto, ne trebamo se uklopiti, dovoljno je da osjećamo da smo OK sami sa sobom. Problem je što često kada ste drugačiji imate osjećaj da ste nazadni, pogotovo kada ste u onoj fazi života kada tražite sami sebi, kada se samopotvrđujete ili kada tražite naklonost ili odobravanje drugih. Tinejdžeri žele biti dio ekipe, ne daj bože da budu drugačiji, svoji, jer drugačije znači manje dobro, manje poželjno, manje u zadanom okviru medijski odobrenog.

Pišući ovo, svjesna sam da je dosta mojih vršnjaka trenutno u prekretnici svoga života, imaju bebe, djecu koju trebaju odgojiti… Međutim, pitate li se u kakvom će svijetu odrastati vaša djeca, što će cijeniti, što će im biti bitno? Hoće li to biti medijski definirane forme ili će imati vlastite oči koje će vidjeti, koje će definirati istinsku ljepotu i vrijednosti? Ako mi sada gledamo negdje mimo svake logike i pameti, i stvari prihvaćamo po automatizmu, kako da se uopće nadamo da će naša djeca biti bolja? Djeca su sklona oponašati svoje roditelje, ljude oko sebe, ne propitujući njihove radnje i riječi, ali te riječi postaju njihova stvarnost… one su okosnica onoga što će oni sami jednoga dana postati. Žalosno je što taj mimetizam, to oponašanje nije karakteristično samo za djecu (iako se uvijek vezuje isključivo za njih), nego i za ljude koji imaju sve mogućnosi da budu svoji i da sagledaju ispod površine. Nekoć je A. B. Šimić napisao: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!”, a ja vam danas kažem: „Čovječe, pazi da ne budeš plastika, da tvoje srce i um ne budu jedna velika, umjetna i plastična masa…”

Sukladno Čl. 6. Pravilnika o raspodjeli sredstava ostvarenih od upisnina studenata Sveučilišta u Splitu, Studentski zbor Sveučilišta u Splitu, raspisuje:

JAVNI POZIV ZA DOSTAVU PROJEKTNE I PROGRAMSKE DOKUMENTACIJE

s ciljem izrade Plana aktivnosti za tekuću kalendarsku godinu.

Svi studenti pojedinci, studentske skupine i Udruge mogu dostaviti razrađene projekte i programe najkasnije do 8.5.2016. u 23:59 putem službene mail adrese Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu(zbor@szst.hr) s NAZNAKOM: Nenatječajna sredstva

Sukladno Pravilniku o raspodjeli sredstava ostvarenih od upisnina studenata Sveučilišta u Splitu nenatječajna sredstva odnose se na projekte i programe koji su od opsega i važnosti za Sveučilište u cjelini, i koji predstavljaju stalne aktivnosti studentskih programa i projekata iz područja

1. Kultura, umjetnost i sveučilišni mediji
   1. organizaciju i financiranje dugoročnih ( višegodišnjih i stalnih ) kulturnih, umjetničkih i medijskih aktivnosti na Sveučilištu u Splitu;
   2. sudjelovanje sveučilišnih predstavnika na nacionalnim i međunarodnim smotrama, izložbama i natjecanjima;
   3. za organizaciju i financiranje dugoročnih (višegodišnjih i stalnih) nacionalnih i međunarodnih smotri, izložbi i natjecanja na Sveučilištu u Splitu
2. Znanost i tehnologija
   1. organizaciju i financiranje dugoročnih (višegodišnjih i stalnih) znanstvenih i tehnoloških aktivnosti na Sveučilištu u Splitu;
   2. sudjelovanje sveučilišnih predstavnika na nacionalnim i međunarodnim znanstvenim i tehnološkim skupovima;
   3. za organizaciju i financiranje dugoročne (višegodišnje i stalne) suradnje između Sveučilišta u Splitu i međunarodnih, priznatih institucija iz područja znanosti i tehnologije.
3. Studentski sport
   1. Međufakultetska natjecanja – Prvenstva Sveučilišta u Splitu
   2. Međusveučilišna natjecanja – Sveučilišna Prvenstva Hrvatske
   3. Međusveučilišna natjecanja – Sveučilišna Prvenstva Europe

a sve sukladno Strategiji i Akcijskom planu Sveučilišta u Splitu.

Opći obrazac za prijavu na natječaj možete pronaći ovdje.

Posljednje događanje u ciklusu “Što je film bez sociologije” prije ljetne pauze održat će se u utorak, 3. svibnja, u 20 sati u Info zoni.

Film “4. majmun” donosi bolna svjedočanstva bivših štićenika, njihovih roditelja i doktora uključenih u rad kontroverzne psihijatrijske bolnice Lopača pokraj Rijeke. Dokumentarac Hrvoja Mabića otkrit će tko je 4. majmun, a o istoj problematici svoj će komentar dati dr.sc. Darko Hren sa Katedre za psihologiju splitskog Filozofskog fakulteta.

Ciklus “Što je film bez sociologije” organizira Imaginacija – splitsko društvo sociologa s ciljem približavanja socioloških tema široj javnost kroz film i razgovor s gostima.

Aktivnost se realizira u sklopu programa Klub za mlade Zona koji financira Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta već niz godina raspisuje javne natječaje financijske potpore redovnim studentima na svim sastavnicama Sveučilišta u Republici Hrvatskoj u nekoliko kategorija. Tako dobitnici stipendija mogu postati daroviti studenti koji su ostvarili zavidan uspjeh, studenti slabijeg imovinskog stanja, studenti čiji su roditelji sudjelovali u Domovinskom ratu, studenti s invaliditetom itd.

Proteklih dana posebnu pažnju izazvali su objavljeni postovi na stranicama društvenih mreža Vlade Republike Hrvatske u kojima studenti, posebice E kategorije (slabijeg imovinskog stanja), otvoreno pitaju nadležne što se događa sa stipendijama. Besmisleno je da stipendije (od 1200 kuna mjesečno) za tekuću akademsku godinu budu zaprimljene pred sam kraj ljetnog semestra.

Novac je studentima potreban tijekom studija, dakle od samoga početka akademske godine. Mnogi koji su se prijavili u E kategoriju, a studiraju izvan mjesta prebivališta, svakako stvaraju dodatno financijsko opterećenje roditeljima koji ionako nemaju uredna primanja ili posao uopće. Cilj državne stipendije poboljšati je kvalitetu studiranja, dati poticaj, financijski omogućiti koliko-toliko lakši život za vrijeme studija itd. Budimo realni, sve košta, a ako se država već dobrovoljno ponudila raspisati natječaj i pomoći mladima, neka to i učini.

Činjenica je da svake godine na adresu ministarstva pristiže sve veći broj prijava, no isto tako se i dodijeli minimalno 5000 stipendija koje se osiguravaju iz sredstava državnoga proračuna.

Nadalje, poznato je kako se te iste stipendije zbog niza razloga kasno isplaćuju, a s obzirom na to da je dosadašnja praksa raspisivanja javnog natječaja bila usred semestra, sredinom siječnja, to i ne čudi. Međutim, prijašnjih godina dobitnici stipendija bi iste dobili na poseban žiro račun do travnja. Ove godine to nije slučaj. Reklo bi se kako stipendije kasne više no ikad. „Gdje je nastao problem?!“, javno se pita jedna studentica u ime 5154 studenta koji se nalaze na privremenim listama.

Unatoč pokušaju povezivanja Ministarstva s MUP-om i Poreznom upravom radi brže obrade podataka – uvođenja e-sustava prijava, rezultati izostaju. Tako su studentima donedavno objavljeni tek privremeni rezultati, a čeka se obrada pristiglih žalbi, pa konačni rezultati. Ali to nije sve! Nakon objave konačnih rezultata slijedi procedura potpisivanja ugovora. Zaprimi, potpiši, pošalji natrag – i čekaj. Vrlo dobro poznajemo našu ažurnu administraciju na razini cijele države, no kad bi barem to bio jedini problem…

Ono što zabrinjava jest odgovor iz ministarstva, koji bi vjerojatno izostao bez pritiska medija. Ukratko, ni samo ministarstvo nije bilo sigurno hoće li u proračunu uopće biti novca za ovogodišnji natječaj državne stipendije. Objašnjene glasi kako je kašnjenje isplata stipendija studentima prouzročeno procedurom donošenja Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na državnu stipendiju, nedostatkom informacija predviđenim financijskim sredstvima za 2016. godinu, produženjem roka dostave podataka za studente izvan Hrvatske, te velikim brojem pristiglih prigovora na privremene rezultate natječaja…

S druge strane pak, ako uzmemo u obzir političku situaciju u državi, konstante izmjene, nadopune, pregršt bitnih i manje bitnih državnih pitanja s kojima se nadležni bave, je li uopće realno očekivati bilo što “državno’’ u ovom trenutku?! Nadajmo se ipak najboljem. S obzirom na navedeno, proći će još vremena dok novci sjednu na račun, a studentima ne preostaje mnogo izbora nego naći posao ili čekati i dalje.

I ovaj vikend pregršt događaja čeka sve studentske duše željne malo oduška, zabave i razonode… Bacite oko na pregled koji smo izdvojili samo za vas!

PETAK, 6. 5.

Ako ste neodlučni gdje ćete u petak, novi Fabrique Pub može biti pun pogodak! Očekuje vas Fabbing, glazbeni mash-up Antonija Franića, splitskog glumca sa zagrebačkom adresom. Ghetto Club priprema događaj naziva Perfidija: Cdub, a naići ćete tu na Fields & Forests & Cuisine Dub! Udruga Studio ¾ i Kocka donose još jednu malo drugačiju rock večer. Ovog puta imate priliku poslušati tri mlada benda čiji stilovi variraju od progressive rocka do metala i grungea – Magul, Mind Zoo i Dead Bubble Thing. Za kartu je potrebno izdvojiti 20 kn. Kavana Ovčice posljednji je koncertni petak u zimskoj sezoni na unutrašnjoj bini rezervirala za odličan rock band iz Daruvara – Cota G4. Legends Bar ugošćuje band The Soulers, a očekuju vas obrade svjetski poznatih soul, swing, funk, rock i reggae hitova.

Avalon Club zadužit će Tip Top Band za zabavnu glazbu, Caffe bar Versi isto će ustupiti grupi Cool, dok će Next obradu poznatih zabavnih pjesama prepustiti grupi Best. Murall sprema večer kodnog naziva For Those Who Know, a tko ne zna, neka primi na znanje da će ih dočekati Daff (Deeplowmatiq, ST) + Malesh (FTWK, Secession)! O’Hara priprema Tribute To Dire Straits večer, a njihov će bogat opus predstaviti Sultans of Swing –Dire Straits Revival Band iz Zagreba. U Quasimodu zabavu garantira David Hasselhoff, a sve to uz smash hitove 80-ih i 90-ih! Vanilla je svoja vrata širom otvorila Željku Bebeku, a za tu je glazbenu poslasticu potrebno izdvojiti 50 kn. Nakon 4 mjeseca, Tropic ponovo otvara svoja vrata i priređuje za vas Mystique Party. Kameleon ostaje pri svom, nudi večer uz Diktatore i standardni repertoar (Prljavo Kazalište, Bijelo Dugme, Čolić, Merlin, Bajaga, Dino Dvornik, Belan, Jura Stublić, Azra…).

SUBOTA, 7. 5.

Što reći za subotu, osim da je Sv. Duje i da ima da vas bude posvuda… ne vežite se samo za jednu lokaciju! Svejedno, donosimo vam pregled događanja i za ovaj dan.

Za Ghetto Club, večer su rezervirali Malik Jauk Suddani, rezident E!nights programa i Antonio Milina, obrazovani instrumentalist synthova i gitare s dvadesetogodišnjim iskustvom, koji 2015. započinju priču “Sutra” koja se koncentrira na glazbu oslobođenu žanrovskih okova te koja nosi različite glazbene podloge najšireg spektra. Caffe bar To Je To priprema Goulash Disko Launch Party, a bit će tu abstract beats, ethno house, gypsydelic, cumbia, afro, tropical, psydub i sve to zaslugama DJ Yves Taquet! U Avalon Clubu, po dobrom starom običaju, očekuje vas DJ Slavko i strani plesni hitovi, malo rocka te malo domaće glazbe, dok Vanilla priprema Disco Night uz strane i domaće hitove. O’Hara priprema Dalmatinsku, tradicionalni ‘after’ party proslave Sv. Dujma uz dalmatinsku muziku!

U Quasimodo će kročiti Quasimodo Riot Team, a vaše žedne uši, napojit će indie, electro, noise, new wave, punk, brit-pop, garage. Kocka organizira promo večer za Moondance Festival (11. 8. – 13. 8., Trogir); headlineri su Analogue Cops koji trenutno predstavljaju sam vrh berlinske underground techno scene. Njihov live je egzotična mješavina prljavog housea, techna, acida, detroita. Uz njih će okruženi hrpom mašina nastupiti uživo Ivan Komlinović i Jan Kinčl Zero koji su upravi na prošlogodišnjem Moondanceu imali premijere live izvedbi. Gramofone će upregnuti alfa & omega Moondancea – Pero FH. Za ulaznicu je na sam dan odvijanja radnje potrebno izdvojiti 70 kn. Hemingway bar priprema Double Trouble večer, a vrti se domaća i strana glazba.

To bi bilo sve od naših prijedloga, našlo bi se tu još ponešto, ali možete i iz ovoga zaključiti DI ĆETE ZA VIKEND!